U kratkom vremenu bijeli pokrivač prekrio je Polja, vraćajući prizore koji su nekada bili gotovo uobičajeni. Snijeg na Blidinju često bi najavio dolazak zime, a prema pričama starijih, nekada su prve pahulje padale još krajem rujna, odmah iza selidbene mise za pastire.
Ova tradicionalna pastirska misa, poznata i kao selidbena, označavala je kraj ljeta i početak hladnijih dana. Nakon mise, pastiri bi sa svojim stadima silazili u donju Hercegovinu, ostavljajući Polja da ih preuzmu hladnoća i snjegovi. Tako je nekada bilo... Danas, s promjenama u klimi i životnom ritmu, prvi snijeg često zakasni, ali njegov dolazak uvijek budi nostalgiju i podsjeća na prošla vremena.
U Masnoj Luci, nadomak topline kamina, jedan šaljivdžija promatra ove zimske prizore s karakterističnim osmijehom i stavom.
"Eto ga, prvi snijeg! Napadalo je solidno, kažu. A meni se – iskreno da ti kažem – ne da ni pogledat' kroz prozor. Šta bih ja sad vani? Sjedim u fotelji, grije me kamin, tri metra od mene, i ubacujem drva bez da se oznojim. Na stolu su crno vino i slanina – imam sve što mi treba!
Sjećam se, nekad bi taj snijeg znao doći odmah poslije one mise za pastire. To je bila prava stvar. Pastiri bi s Polja krenuli u donju Hercegovinu, jer je zima ovdje znala stići na vrijeme. Sad... Ma, dobro je. Možda nije ko nekad, al' vjerujem da će se vratiti! Priroda će sve izbalansirati, a dragi Bog vratit će svijetu ono što mu treba.
Ipak, nek' je snijeg na Blidinju. Nek’ vani sve bude bijelo, a ovdje unutra toplo. Što bih ja više poželio? Kad sve pogledaš, meni se nigdje ne žuri. Ako baš budem morao, ubacit ću još koja drva. Al' izlazit van – nema šanse. Neka Blidinje pod snijegom priča svoju priču, a ja ću uživat u ovoj svojoj."
Grude.com
| Vaše ime | |
| Komentar | |
