Ahmed Bosnić, bosanskohercegovački novinar i publicist, na društvenim mrežama je iznio osobno iskustvo koje proživljava u sarajevskom naselju Otoka zbog činjenice da vozi automobil s hrvatskim registarskim tablicama. Govorio je o nizu neugodnosti koje je doživio, poput vandalizma na svom automobilu, uključujući razbijanje stakala, oštećene retrovizore i šaranje automobila. Izrazio je zabrinutost zbog osjećaja da više nije poželjan u Sarajevu, iako je cijeli život proveo radeći u novinarstvu u tom gradu.
Njegov tekst prenosimo u cijelosti, bez intervencija prevođenja na hrvatski jezik.
- Predratni sam stanovnik Otoke. Nekad sam zivio u Ulici socijalisticke revolucije na broju 1, sada živim u u istoj ulici koja je zahvaljući poslijeratnoj vlasti dobila novo ime Brčanska. Nema više predratnih stanara, mnogi se raselili po svijetu i balkanskim državama. Jedino moja zgrada još uvijek nosi broj jedan.
Posljednjih godina zasadio sam svojim novcem ispred nase zgrade tridesetak ruža i bijeli bor da bi ambijent bio ljepši i humaniji. Čak sam od Mjesne zajednice Otoka dobio Zahvalnicu za te aktivnosti. Ali imam jedan veliki problem – vozim auto sa hrvatskim tablicama!
Za posljednjih pet godina doživljavam prečesto neugodnosti: prvo su mi sa auta skinuli sva četiri točka, pa dva puta retrovizor, pa su mi onda fekalijama nekoliko puta razmazivali stakla na autu, potom su mi razbili šoferšajbnu, pa šarali po njemu ekserima, a jutros mi osvane auto sa razbijenim desnim bočnim staklom. Nikakve krađe nije bilo – samo grubo razbijeno staklo!
Sva ta iskustva u meni bude dvojake zaključke. Da li na Otoci jos traje rat protiv Hrvata, pa je koleteralna steta moja „Astra“, ili sam ja sa porodicom postao višak u ovom naselju i gradu u kome sam bio novinar 60 (šezdeset) godina, u kome sam obnašao funkciju glavnog i odgovornog urednika u najtiražnijim i najuglenijim sarajevskim magazinima, dnevnim i dječijim novinama. Član sam Udruženja novinara od 1964. godine.
Zahvaljujući tome nagrađivan sam najvišim novinarskim nagradama, napisao sam 56 knjiga i snimio brojne radio i tv dokumentarce sa svojih novinarsko-istraživačkih ekspedicija. Ne, ne bavim se politikom, nisam član nijedne političke stranke, a penzionerske dane provodim tiho, kao mrav, uz računalo završavajući svoju najnoviju knjigu „Tajne Tibeta“. Dakle, kome smetam?!... Svojim komšijama ili nekim mračnim silama koje vladaju ovim navodno slobodarskim gradom?!
Da li mi se to putem mog auta sa hrvatskim tablicama šalju poruke da nisam više poželjan u gradu na Miljacki, čija gradonačelnica dijeli gostima baklave i ćevapčiće i na sav glas priča o tolerantnom Sarajevu kao multietničkom gradu, u kome za svakog ima mjesta, ma kako se zvao i kakvu registraciju imalo njegovo vozilo.
Treba li zaista da se odselim iz ovog grada, kao što su neki posljednjih godina odselili iz istih razloga?! Sticajem novinarskih poslova posljednjih godina boravio sam u Beogradu i različitim mjestima Srbije, špartao po Crnoj Gori, boravio na Međunarodnom sajmu knjiga u Skoplju, gdje su čak mojih deset knjiga bile izložene na makedonskom jeziku, proputovao sam Kosovo i nikad, baš nikad, nisam imao nikakve neugodnosti, a moja kola nikakva oštećenja.
Živim svakodnevno sa svojim vjernim čitaocima i želim da čujem njihovo mišljenje na moju dilemu: da li me to neko organizirano tjera iz Sarajeva ili na Otoci još traje rat protiv Hrvata? Volio bih da čujem vaše mišljenje, dragi moji, jer jedino imam vas i jedino vas iskreno cijenim - napisao je.
Ahmed Bosnić je i otac izbornika košarkaške reprezentacije BiH Vedrana Bosnića.
TAGOVI: |
| Vaše ime | |
| Komentar | |
