Meryem Ana – Kuća Majke Božje jedino je kršćansko svetište posvećeno Djevici Mariji u Turskoj.
Blagdan je Uznesenja Blažene Djevice Marije na Nebo. U molitvi i promišljanju neka vam protekne ovaj radosni dan kad je naša Majka Marija dušom i tijelom uznesena u dom Tvorca svega svijeta.
Na pitanje s kojega je točno mjesta Blažena Djevica Marija uznesena na nebo, većina bi vjernika kao prvu asocijaciju vjerojatno imala Jeruzalem ili Svetu Zemlju. I ne bi pogriješili. Naime, tri su mjesta u Jeruzalemu općepoznata žarišta vezana uz slavljenje Marijina uznesenja – Marijin grob koji se prema jednoj predaji nalazio nedaleko od Getsemanskoga vrta, potom obližnja Špilja izdaje apostola te, najzad, crkva Usnuća Marijina – Dormitio Mariae – na kršćanskom Sionu, piše Glas Koncila.
No do danas postoje tradicijske dvojbe glede pravoga mjesta Marijina uznesenja. Postoji, naime, i »alternativno« mjesto koje se također smatra i štuje kao posljednja ovozemaljska postaja Majke Marije. Riječ je o Efezu, drevnom gradu na zapadnim obalama maloazijskoga poluotoka, koji su podignuli Grci u vrijeme antike i koji je danas dio Turske. Nedaleko od ruševina slavnoga grčkoga grada nalazi se Brdo slavuja na kojem je Marijina kuća, mjesto koje vrvi hodočasnicima u danima Velike Gospe.
Marijina kuća smještena je na području Izmirske nadbiskupije pa nam je tamošnji nadbiskup predsjednik Turske biskupske konferencije Martin Kmetec detaljnije opisao kako se slavi Velika Gospa na tom mjestu i što za njega znači to hodočasničko mjesto.
Koliko malobrojnim katolicima u Turskoj znači Brdo slavuja s Marijinom kućom koje se smatra kao posljednja ovozemaljska postaja Blažene Djevice Marije?
Meryem Ana – Kuća Majke Božje jedino je kršćansko svetište posvećeno Djevici Mariji u Turskoj. Marijina kuća znači majčinski dom. Crkva je mala, bez ikakvih ukrasa; ali ima nešto što privlači, što poziva da se uđe i zastane u kontemplaciji Božjih otajstava povezanih s Marijom, ali ujedno s vlastitim životom. To mjesto siromaštva i danas podsjeća na jednostavnost i skrovitost u kojoj je živjela Majka Božja. Isto tako, ono je na neki način sažetak i izraz situacije u kojoj živi naša Crkva. Na tom mjestu Marija je Majka šutnje i promatranja Božje riječi koja se utjelovila u tom bespomoćnom biću. To je mjesto naše nade za Crkvu, mjesto susreta ljudi svih kultura i vjera. Ta je crkvica dokaz da je Majka Božja i Majka cijeloga čovječanstva. Nitko ne može poreći tu tvrdnju; ali naša je molitva da svi to znaju i vrate se njezinu Sinu, koji je Riječ Božja i Riječ spasenja za sve.
Kako obično izgleda proslava Velike Gospe u svetištu na Brdu slavuja? Ima li mnogo hodočasnika?
Da, uvijek ih ima puno. Uvijek ima puno hodočasnika koji dolaze iz Mersina, Istanbula, iz drugih zemalja te iz naše biskupije, posebno iz Izmira. Prvo imamo blagoslov grožđa i kruha, što je stari običaj istočnih kršćana, a zatim slavimo euharistiju na otvorenom jer je crkva premala. Misu slavimo na različitim jezicima. To je slavlje nagovještaj kraljevstva Božjega, svih dobara koje nam kršćanska vjera i Crkva daruju. Uvijek je to čin nade i pouzdanja u Božje milosrđe i prisutnost Božju u životu svakoga vjernika.
I Vi redovito dolazite u to svetište. Kakve dojmove nosite s toga mjesta?
Dolazak onamo uvijek me podsjeti na moje djetinjstvo; za mene to znači vratiti se majčinskoj kući. Znači doći do nje, objasniti joj vlastite nevolje i tugu njezine djece. To znači slaviti Majku Božju koja je ostala u tišini, koja je za života progovorila samo nekoliko riječi. Ovdje ona moli za nas jer je prisutna gdje god joj se klanjamo, jer je pridružena svojemu Sinu. Stalno je molim za svoju malu Crkvu, čiji su vjernici raspršeni i izgubljeni. Potpuno sam siguran da me ona sluša jer je ona majka naše Crkve. To je mjesto moje i naše nade. Marijina kuća naš je dom jer mi smo njezina djeca i ona nas uvijek ondje čeka; njezina kuća daje nam naslutiti nebesku kuću, gdje nas ona čeka na kraju našega života, da i mi budemo proslavljeni poput nje, na sliku uskrsnuloga Krista.
