Vrijeme ide, ali uspomene ostaju kao snažan podsjetnik da se nešto dogodilo, da su ljudi živjeli tu, da ih nosimo u srcima.
U srijedu, onu emotivnu, stresnu, srčanu, kad je igrala Hrvatska, igrala je još jedna Hrvatska zbog koje je također vladao samo ponos.
Bila je to utakmica za dvojicu grudskih veličina iz mjesta Ružići, za Mirka Mirkasa Marijanovića i Ivicu Mikulića Rudića.
Već je 8 godina otkad Rudić nije među nama, a u listopadu će biti 3 godine otkad nas je napustio Mirkas.
Ali žive itekako i kroz Ivanjdanski turnir u Ružićima i kroz priče obitelji i prijatelja, jer anegdota s njima i koje su oni prepričavali bilo je niz.
S njima je uvijek bilo i smijeha i veselja i složit ćemo se svi, takvi ljudi su bogatsvo u ovom vremenu.
Bilo je na Ivanjdanskom turniru i globalnih zvijezda koje je predvodio Jerko Leko, a bilo je i onih lokalnih na koje smo svi navikli i koji našu nogometnu svakodnevicu čine ljepšom. Mali Zdravko, koji je izveo početni udarac, može biti ponosan jer je imao kuma Mirkasa, a i kum se sigurno ponosio tom divnom srijedom uvečer, iako bi i sam bio iznerviran jer Hrvatska nije pobijedila Albaniju, ali večer ga je morala oduševiti. Ivana, koja je uručila priznanja najboljima, jedan od najvećih rukometnih talenata u BiH, može biti ponosna na svog oca Ivicu, a Ivica koji je živio za sport ništa manje nije ponosan na svoju Ivanu i na sve one koji su dali doprinos sportskoj večeri u Ružićima.
Legende, Mirkasa i Rudića, ne zaboravljamo!
Grude.com
| Vaše ime | |
| Komentar | |
