Josip Muselimović, čuveni odvjetnik, pisac, akademik o Kulji je za Večernji list pisao još za života, a neke dijelove, koji najbolje opisuju Franju Vladića, prenosimo.
U nogometnoj igri Franje Vladića nije bilo “industrijskih poteza“, bila je to ljepota. I to ona koju je teško opisati, i koju je, u trenutku nastajanja, malo tko i mogao shvatiti i razumjeti.
Kako je nogometna igra, u nekim fazama, poprimila obrise znanosti, tako su i potezi pojedinih nogometaša, uglavnom onih od kojih je protivniku prijetila najveća opasnost, bili predmet posebnih analiza.
Priča se, a kažu da je to živa istina, da je u jednom njemačkom računalnom centru analizirana igra Franje Vladića, na način da je, na temelju televizijske snimke, definiran položaj i raspored svih igrača i postavljen upit - koji bi u tom trenutku bio najbolji i najkorisniji potez. Svemoćni računalni centar uvijek je odgovarao na isti način:
Najbolji je onaj potez koji je, u tom trenutku, učinio Franjo Vladić. Zato i nije čudo što se u stručnim krugovima uglas govori da toga više nema, da je to bio, jednostavno, čovjek s kompjutorom u kopačkama. I s raspjevanim štiglićem u duši, reći će njegovi prijatelji.
Tako proslavljeni nogometni reprezentativac, trener i predsjednik Hrvatskog nogometnog saveza Vlatko Marković, koji nas je napustio 2013. godine, piše:
Za vrijeme cijele utakmice Franjo Vladić sve je kompjuterski držao u svojoj glavi. Takav nogometni dragulj, do dana današnjeg, nije se pojavio na ovim prostorima. A Vahid Halilhodžić će dodati:
Lucidnom igrom i provlačenjem lopte putovima koje nitko na terenu nije vidio osim njega samog, Franjo Vladić je jednostavno izluđivao naše protivnike.
TAGOVI: |
| Vaše ime | |
| Komentar | |
