Rođen 1986., završio je Ekonomski fakultet u Podgorici kao student generacije, magistrirao na Oxfordu i bio stipendist britanske vlade. Uz ostalo, radio je u Europskoj banci za obnovu i razvoj (EBRD), prvo kao ekonomski analitičar za regiju jugoistočne Europe, a potom je kao glavni ekonomist pokrivao zemlje Zapadnog Balkana i EU.
Jakov Milatović je i bivši ministar gospodarskog razvoja u prvoj vladi nastaloj nakon parlamentarnih izbora održanih u kolovozu 2020., na kojima je Đukanovićeva Demokratska partija socijalista (DPS) prvi put nakon tri desetljeća izgubila većinu u parlamentu.
Izbornu strategiju Milatović je temeljio na gospodarskoj retorici te odluci vlade u kojoj je bio ministar da minimalnu plaću u Crnoj Gori podigne s 220 na 450 eura.
Uoči drugog kruga Milatovića je podržala većina protukandidata iz prvog kruga izbora, a prije svih Andrija Mandić, čelnik prosrpskog Demokratskog fronta, koji je dobio 19 posto podrške, te Aleksa Bečić iz Demokratske Crne Gore, koju je prije dva tjedna podržalo oko 10 posto birača.
Milatovićeva Europa sad, koja po gospodarskom diskursu pretendira biti stranka centra, ima teret bliskosti sa Srpskom pravoslavnom crkvom, koja je imala velik utjecaj na formiranje prethodne vlade, nastale nakon što je ujedinjena oporba na parlamentarnim izborima 2020. porazila Milu Đukanovića i u kojoj je Milatović bio ministar ekonomskog razvoja.
Najveći uspjeh te vlade, koju je tadašnji premijer Zdravko Krivokapić nazvao "apostolskom", bilo je povećanje minimalne plaće u Crnoj Gori s 220 na 450 eura.
Milatović je s Milojkom Spajićem, ministrom financija u toj vladi, osnovao Pokret Europa sad, koji je dobio naziv po ekonomskom programu koji je usvojila Krivokapićeva vlada tijekom svog jednogodišnjeg mandata.
U tom smislu održano je i prvo obraćanje Jakova Milatovića nakon što je bio izvjestan njegov prolazak u drugi krug. On je najavio pobjedu i ustvrdio da će 2. travnja Đukanovića poslati u političku mirovinu.
"Ovo je pobjeda cijele Crne Gore, onih koji su bili diskriminirani, čija su djeca napustila Crnu Goru trbuhom za kruhom, koji nisu imali pravdu, koji su bili siromašni. Ovo je zajednička pobjeda lijepe, bolje, pravednije, jednakije Crne Gore", rekao je Milatović.
Dragan Bursać, profesor filozofije, kolumnist i novinar, u svojoj je kolumni napisao da su projekt Jakova Milatovića podržali najvažniji Vučićevi ljudi.
"I kad se ovako postave stvari, zaista, nema nikoga kome situacija nije jasna. Glasom za Milu Đukanovića Crnoj Gori se daje kakva-takva šansa da se vrati na EU put, s kojega je zadnje dvije i pol godine skrenula. Glasom za Đukanovića se daje glas snagama koje će ojačati crnogorski status u NATO paktu.
S druge strane, glas za Milatovića je, bez svake sumnje, glas za srpski svijet u kojemu nema mjesta za EU, a još manje za NATO pakt. To je glas kojim će se i po službenim ideolozima Europe sad, poput Filipa Ivanovića, preispitati crnogorsko sudjelovanje u najjačem vojnom savezu na svijetu. I, najviše, to je glas kojim će Crkva Srbije zabetonirati svoj predominantan status u Crnoj Gori i kojim će nakon potpisivanja Temeljenog ugovora s Crnom Gorom od strane Dritana Abazovića sada dobiti i službenog titulara vlasti, a koji je na njenoj strani", napisao je Bursać u kolumni na Al Jazeeri prije tjedan dana.
TAGOVI: |
| Vaše ime | |
| Komentar | |
