Zvonila su danas zvona Hercegovine. Zvonila su za Vukovar i Škabrnju, za sve one koji su svoje živote položili na oltar domovine, za nestale čiji se povratak još čeka i za ranjene koji i danas nose ožiljke rata. Zvonila su da nas podsjete kako postoje žrtve koje vrijeme ne može izbrisati i imena koja zaborav nikada ne smije prekriti.
Zvonilo je na crkvi svete Kate u Grudama, a posebno dirljiva slika stigla je sa zvonika svetog Izidora, gdje su vrijedni i vjerni pučani fra Stankove župe došli kako bi vlastitim rukama pokrenuli zvona. Nije bilo dovoljno samo čuti njihov zvuk. Trebalo je doći, potegnuti uže, dati dio sebe i tako, jednostavno i ponizno, odati počast onima koji su prije 35 godina dali sve što su imali.
Zvonilo je i diljem drugih hercegovačkih mjesta. S crkvenih tornjeva, iz velikih župnih središta i malih mjesta u kojima se vjera, ljubav prema domovini i sjećanje na poginule prenose s koljena na koljeno. Svako zvono imalo je isti glas, svaka zvonjava istu poruku: niste zaboravljeni.
Inicijativa je pokrenuta u povodu Dana sjećanja na žrtve Domovinskog rata i Dana sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje, kako bi se zvukom crkvenih zvona iskazalo poštovanje svim poginulima, nestalima i ranjenima.
I dok je Hercegovinom odjekivala zvonjava, misli su odlazile prema Vukovaru, prema njegovim ulicama, bolnici, Ovčari i svim mjestima stradanja. Prema Škabrnji, prema obiteljima koje su ostale bez svojih najmilijih, prema majkama čije su suze postale dio naše povijesti.
Jer zvona nisu samo bronca i zvuk. Ona su glas naših predaka, znak naše vjere i poziv našoj savjesti. Danas su bila i glas onih koji više ne mogu govoriti.
I zato je posebno snažna slika ljudi koji su se popeli na zvonik svetog Izidora i ručno zazvonili. U vremenu kada gotovo sve pokrećemo pritiskom na tipku, oni su pokazali da se neke stvari ipak moraju učiniti srcem i vlastitim rukama.
Danas su zvona Hercegovine govorila umjesto nas. Govorila su o žrtvi, ponosu, zahvalnosti i sjećanju. A njihov se zvuk, makar samo u mislima, spojio sa zvonima Vukovara i Škabrnje.
Neka zvone i neka nikada ne utihnu. Jer dok zvona zvone, dok se imena izgovaraju i dok se svijeće pale, žrtva naših heroja živi.
Grude.com


Komentari