Kroz našu povijest, dugu i slavnu, ali i onu ne tako davnu, uvijek je bilo heroja. Ljudi koji su u najtežim vremenima imali hrabrosti učiniti ono što se činilo nemogućim. Ljudi čija su imena ostala zapisana u povijesti, ali još snažnije u srcima onih koji ih pamte.
Danas ih se sjećamo.
U Grudama je tmuran, pravi jesenski dan. Temperatura ugodna, nebo sivo, a u zraku neka posebna tišina. Netko će usput prokomentirati: „Ovako je bilo i 1991., onoga poslijepodneva kada je Mate Boban osnovao Herceg-Bosnu.”
Bilo je to vrijeme velike neizvjesnosti. Nitko nije znao što donosi sutra. Nitko nije mogao predvidjeti koliko će boli, žrtve, ali i ponosa donijeti godine koje su dolazile.
A onda je stigao 18. studenoga 1991. godine.
Toga poslijepodneva dvije su vijesti obilježile hrvatsku povijest. Na jednoj strani pao je Vukovar, grad koji je postao simbolom otpora, žrtve i neuništivosti hrvatskoga naroda. Na drugoj strani, daleko od Vukovara, u Grudama je utemeljena Hrvatska zajednica Herceg-Bosna. Dva događaja, dvije sudbine, jedan narod i jedan datum koji se nikada neće zaboraviti.
Grude su Vukovaru dale neke od svojih najvećih sinova. Oni Mamićki s Ledinca ostaju upamćeni zauvijek. Jedan od njih bio je legendarni Blago Zadro. Tu je i Blago Tica, pa Mladen Armstrong Grof, najstariji HOS-ovac, čovjek koji je zbog progona nekadašnjeg režima morao promijeniti svoje prezime Leko. I brojni drugi, znani i neznani, koji su ponijeli svoj kamen, svoju vjeru i svoju ljubav prema domovini daleko od rodnog kraja.
Grude su Herceg-Bosni dale Matu Bobana. Dale su joj i brojne heroje, ljude koji su u vremenu kada se odlučivalo o opstanku hrvatskoga naroda preuzeli odgovornost i ispisali povijest. Povijest koju imamo pravo pamtiti, obvezu poštovati i dužnost prenositi budućim naraštajima.
I zato je ovaj dan toliko poseban. Prepun simbolike, prepun istine o Domovinskom ratu, prepun sjećanja na one kojih više nema, ali i zahvalnosti onima koji su ostali svjedočiti vremenu u kojem se stvarala povijest.
Grude su ga danas obilježile dostojanstveno. Onako kako i priliči mjestu koje je toga 18. studenoga 1991. godine postalo dijelom velike povijesne priče. Jer mora se znati što se dogodilo 18. studenoga. Mora se znati odakle je sve krenulo, tko je tada imao hrabrosti donositi odluke i kakvu su cijenu mnogi platili da bismo danas mogli slobodno govoriti o svojoj prošlosti.
Danas su u Grudama hrvatski politički prvaci, ali i brojni prijatelji ove općine. Od gradonačelnice Slunja do čelnika naše ponosne zagrebačke Dubrave. Došli su iskazati poštovanje jednom vremenu, jednoj ideji i ljudima koji su je nosili.
A danas su, možda više nego bilo kojega drugog dana, i cijele Grude jedno.
Bez obzira na to što o mnogim lokalnim pitanjima razmišljamo različito. Bez obzira na naše svakodnevne rasprave, neslaganja i podjele. Jer postoje datumi koji su veći od svih nas. Datumi pred kojima se razlike povlače, a ostaju poštovanje, zajedništvo i svijest o tome koliko nam je toga zajedničko.
Osamnaesti studenoga upravo je takav dan.
Dan kada se sjećamo Vukovara i Škabrnje. Dan kada se sjećamo Herceg-Bosne. Dan kada se sjećamo svojih mrtvih, svojih heroja, svojih početaka i svih onih koji su vjerovali da hrvatski narod ima pravo na slobodu, dostojanstvo i opstanak na svojoj zemlji.
I zato neka je sretan i blagoslovljen ovaj 18. studenoga, u svoj njegovoj veličini, težini i simbolici.
Nekima dan jedinoga mjesta, drugima dan jedine županije, trećima dan jedine domovine – Herceg-Bosne.
A svima nama dan koji nas podsjeća tko smo, odakle dolazimo i što nikada ne smijemo zaboraviti.
FOTOGALERIJA / Grude.com


Komentari