Lijep je to dan bio u grudskoj planini, gore na Cerama, u selu Tolići, gdje su održani 14. po redu Tolića susreti. Koliko god vrijeme prolazilo i koliko god ta 2013. godina, kada je sve počelo, danas izgledala daleko, toliko upravo to vrijeme vrijedi nama na zemlji jer njegova prolaznost i sadržaj u njemu ispisuju povijest za buduće naraštaje.
Tako je i s Tolića susretima. Od prvih dana pa do danas s ovog se mjesta propovijedalo o ostanku, povratku i iskonu. Nekada je to činio fra Bernard, danas fra Stanko Pavlović, a kada se vidi da se ljudi doista vraćaju, da se kuće obnavljaju i da je mladi Ljubo Ćišić udario nove temelje života u ovom kraju, onda je jasno da nije bilo uzalud ni propovijedati ni sanjati.
Nisu uzaludne bile ni želje Jerke Ćišića, predsjednika Organizacijskog odbora Tolića susreta, koji je često znao reći kako se dođe jedan dan, bude malo svijeta i svi ponovno odu. Danas se, međutim, vidi drugačija slika. Neki se vraćaju, neki obnavljaju stare kuće, neki grade nove, a Tolići više nisu samo uspomena nego mjesto koje ponovno diše. Puno je Jerko muke vidio i oko asfalta i oko vode, puno toga pretrpio, ali danas se na Cerama stvara lijepo naselje za život. Kuće u koje je posljednjih godina puno uloženo progovaraju i jezikom predaka i jezikom današnjice.
Nije zato fra Stanko Pavlović bez razloga u propovijedi poručio današnjim naraštajima da mole i zahvaljuju Bogu za svoje stare jer su upravo oni udarili temelje. Na današnjim je ljudima da te temelje ne zaborave, nego da ih nastave graditi.
Koga god smo susreli, na licu mu se vidio ponos. Jer Tolići žive. A žive itekako i Čale, Crnogorci, Spajići, Vrlići, Zovci, Ivankovići i svi oni koji su možda danas daleko od starog grudskog kraja, ali su srcem i dalje tu.
Zastali smo i kod Zdenka Tolića, čovjeka s idejama i umjetničkom dušom, koji uvijek želi pomoći i uvijek stremi da i bolje bude još bolje. Davno je napisao statut kakvog se ne bi postidjele ni europske organizacije, ali one Europe koja je živjela za tradiciju, kulturu i identitet. Ponosan je, kaže nam, na mladog Ljubu koji se vraća, na braću Bailoviće koji su od stare kuće napravili vilu, na desetke rođaka i prijatelja koji su promijenili vizuru kuća što su nekada propadale, a danas su ponovno ugodne za život.
Da ima života, kao da je potvrdila i kiša netom nakon mise na starom Zorića groblju. Nakon nje je i usahla trava dobila drukčiji izgled, kao da je i priroda htjela dati svoj blagoslov još jednim susretima.
A nakon mise i molitve uslijedilo je ono zbog čega se ljudi vraćaju - druženje, grah, roštilj, vino, razgovori, uspomene i smijeh. Bilo je i tradicionalnih sportskih igara, a u večernjim satima svitnjaka, vatrometa i pjesme. Predsjednik Jerko mogao je biti radostan nakon svega.
Za još jedne Tolića susrete. Spektakularne, tradicionalne i trajne. One koji okupljaju i podsjećaju da mjesto živi dok mu se ljudi vraćaju.
Grude.com
Komentari