Za vrijeme press turneje DiCaprio je ekskluzivno za Büro 24/7 otkrio mnoge detalje iz profesionalnog i privatnog života. Strastveni borac za okoliš kaže da bi bio sretan i kao biolog te da mu je najbolji savjet o ljubavi dao Clint Eastwood.
Na početku bih Vam doista željela čestitati na novom filmu "Povratnik". Mislim da će neke scene ljudi pamtiti zauvijek.
Hvala vam.
Oduvijek sam fascinirana stvarima koje glumci trebaju odraditi u filmovima. Radilo se o vještinama poput jahanja konja ili pucanja iz pištolja. Nekad te stvari znaju biti poprilično degutantne ili strašne. U "Povratniku" Vas gledamo kako jedete sirovu jetru bizona i sirovu ribu. Jeste li doista to pojeli? Kako biste ocijenili vašu sposobnost preživljavanja u ekstremnim uvjetima?
Na snimanju sam doista pojeo sirovu ribu i bizonovu jetru. Što se ekstremnih situacija tiče, pobornik sam ekstremnih sportova, ali ništa od toga se ne može usporediti s čistom borbom za preživljavanje u divljini. Na kraju svakog dana snimanja vratio bih se u svoju hotelsku sobu i mislio kako nikad ne bih izdržao ono što su ovi ljudi uspjeli. Našao sam se u dosta situacija koje su potencijalno bile smrtonosne, ali ništa se ne može usporediti s ovim.
Kako ste se pripremali za ulogu? Jeste li proučavali neki poseban materijal ili knjige?
Kao vodič sam uzeo knjigu "Dnevnik lovca na krzno". Radi se o jednom dugom periodu u američkoj povijesti koje nije pravilno zabilježeno, a u kojem su ljudi isključivo preživljavali zahvaljujući krznu divljih životinja koje su sami ubili u bespućima američke divljine. Ostao sam šokiran snagom ljudskog duha i voljom za preživljavanjem.
Kako gledate na teške scene nasilja u ovom filmu?
Čini mi se kao da sam predodređen za filmove s nasilnim scenama. Ne znam jesam li već razvio otpornost na takve stvari, ali film za mene predstavlja presliku nekog vremena. Bez nasilja ne možete dobiti autentičnost i ispričati priču kako se doista dogodila. Volim snažne priče i mislim da je ovaj film savršena fuzija nasilja i ljepote. Prikazuje prirodu kakva doista jest.
Što Vam je bilo najteže za podnijeti tijekom snimanja?
Pravi izazov je bio podnijeti hladnoću. Temperatura se spuštala daleko ispod nule i bilo je trenutaka kada kamere ne bi mogle raditi od hladnoće. Onda možete zamisliti kako je bilo glumcima. Siguran sam da će vam svaki glumac u ovom filmu reći da su najgoru bol trpjeli u rukama. Ruke su nam bile konstantan izvor boli. Kada sam ušao u ovaj projekt znao sam na što pristajem i znao sam da će ekstremni uvjeti biti dijelom iskustva. Nemoguće je snimiti nešto ovakvo, a da vam bude ugodno. Nemoguće je i ispričati autentičnu priču, a da ne osjetite bol i sve ono što su lovci na krzno doista preživjeli.
Što biste izdvojili kao pozitivne strane projekta?
Nikad nisam radio na filmu poput ovog. Pripreme su trajale mjesecima i trenirali smo svaki dan. Tijekom snimanja smo imali samo sat i pol vremena dobrog dnevnog svjetla te smo doista trebali biti točni kao švicarski sat. Ne smijem zaboraviti ljude iza kamere, koji su doista dali sve od sebe da ovaj film bude jedno iskustvo koje će povući gledatelja u naš svijet i učiniti da osjeti svaku suzu, kapljicu krvi koja je prolivena na ekranu.
Na koji je način ova borba za preživljavanje relevantna u današnje vrijeme? Kako se održava na situaciju oko nas?
Zanimljivo je jer, kako sam napomenuo, većina stvari o kojima govorimo u filmu nije nigdje zabilježena te je samim time pripremanje za ovaj film za mene bilo nešto poput znanstvene fantastike. Kao da se nastojim povezati s dijelom Amerike koji ustvari to nije. Iz onog što smo pronašli morali smo nekako stvoriti smislenu priču i način na koji će likovi komunicirati. Srž filma je odnos čovjeka i prirode, s čime se mogu poistovjetiti jer sam u isto vrijeme radio na dokumentarcu o klimatskim promjenama. Za potrebe snimanja proputovao sam svijet i shvatio da se ponavlja ista priča koju pričamo u "Povratniku". Uništavamo prirodu radi nafte, izbacujemo ljude s njihove zemlje i žrtvujemo cijele kulture radi financijske koristi. Moram napomenuti da mi se izuzetno sviđa način na koji je Alejandro portretirao Indijance, a da ih pritom nije učinio karikaturama ili stereotipnim likovima. U njihove je likove unio humanost i naglasio različitosti svakog plemena. Za mene je ova priča realan prikaz različitih kultura i običaja koji pokušavaju preživjeti zajedno, i to je situacija s kojom se susrećemo i danas diljem svijeta.
Ono što me osobno fasciniralo jest nemogućnost komuniciranja glavnog lika. U filmu je puno gunđanja, pokušaja da nešto kaže, ali tišina dominira. Koliko je nemogućnost izražavanja riječima utjecala na Vaše igranje lika?
Za mene je to bio najuzbudljiviji dio ovog projekta. Kada sam pročitao scenarij zamolio sam Alejandra da izbaci još rečenica. Želio sam što manje dijaloga jer u tišini leži istraživanje i razvijanje lika. Hugh Glass je čovjek od malo riječi i ne voli komunicirati s ljudima. Izazov je oživjeti nečiju priču očima, bez riječi, ali ujedno je to jedan od glavnih razloga zašto sam pristao raditi na ovom projektu. Tijekom karijere glumio sam toliko brbljavih likova koji konstantno pričaju pa je ovo za mene bio pravi eksperiment.
Koliko Vam je tišina važna u životu? Trebate li trenutke tišine s vremena na vrijeme?
Neki sam dan gledao "Diplomca" i odmah sam pomislio na pjesmu Simona & Garfunkela "The Sound of Silence". Mišljenja sam da je tišina od iznimne važnosti. Neke od najvećih ideja nastale su iz tišine, kada je čovjek sâm i kada je jedini glas koji čuje vlastiti. Nisam posebno spiritualna osoba, ali znam da su mi potrebni trenuci osame kada mogu na miru shvatiti što mi treba i kada mogu utopiti svu buku vanjskog svijeta. Pored tišine opušta me zvuk šume.
Neki su dijelovi filma snimani u Argentini jer u Kanadi nije bilo dovoljno snijega. Koje su scene snimane u Argentini? Jeste li sudjelovali u njima?
Sudjelovao sam u svim scenama. Vremenske prilike bile su poprilično intenzivne za ovo snimanje. Vrijeme je bilo promjenljivo i nismo mogli računati na povoljne uvjete. Krenuli smo snimati na lokaciji na kojoj je bilo snijega, ali onda bi se temperatura naglo promijenila i počeo je puhati vjetar te se snijeg otopio. Snimali smo nekoliko tjedana i samo su dva dana bila pogodna za scene. Na kraju smo morali preseliti set u Argentinu, gdje smo ponovno naišli na probleme sa snijegom. To je situacija s kojom se svijet danas suočava. Vrijeme je izvan kontrole.
Jedan ste od najuspješnijih glumaca današnjice. Postoji li nešto što želite napraviti, a da još niste uspjeli? Postoje li neke stvari koje želite za sebe?
Nešto što još nemam? Gledajte, ja sam izuzetno sretan i zadovoljan čovjek i jako mi je teško misliti o nečemu što još nemam. Postoji puno stvari koje želim za ovaj svijet. Volio bih da svi predstavnici zemalja napokon sjednu i dogovore neki pametan plan kako bi se zaustavilo ovo divljanje temperature s kojim se suočavamo. Znate li da smo ove godine imali najtopliji srpanj i listopad u povijesti? Temperatura zemlje raste nevjerojatnom brzinom i to je zastrašujuć podatak. Diljem svijeta vladaju ekstremni vremenski uvjeti i to je doista problem na koji se svi moramo usredotočiti.
Možete li izdvojiti jedan film koji je utjecao na Vas u mlađim godinama? Film koji Vas je formirao kao glumca?
Na to je pitanje lako odgovoriti. Kada sam bio na počecima karijere kao glumca me odredio "Taksist" Martina Scorsesea. Možete se identificirati sa samoćom i čežnjom glavnog lika koji vas naposljetku teško iznevjeri. I danas mislim da je "Taksist" jedan od najvećih indie filmova ikad snimljenih.
Koje ste filmove gledali pripremajući se za snimanje "Povratnika"? Postoje li neki naslovi koji su Vas ubacili u prigodno raspoloženje za snimanje?
Gledao sam dosta vesterna i filmove Andreja Tarkovskog, ali moram napomenuti da je "Povratnik" jedinstveno djelo. Alejandro je stvorio ovu priču koristeći svu teatralnost kinematografije. Svaki će gledatelj u filmu pronaći nešto drugačije. Jako je teško usporediti ga s nečim što je već snimljeno te je samim time adekvatna priprema nemoguća.
Nekoliko ste puta spomenuli da se smatrate iznimno sretnim čovjekom. U karijeri ste snimili bezbroj briljantnih filmova koji su najbolji dokaz da ste doista osoba koja o svojoj profesiji može govoriti s uzbuđenjem. No, biste li rekli da ste sretni u životu generalno? Ne govorimo o Leonardu DiCapriju filmskoj zvijezdi nego o Leonardu kao ljudskom biću. Koja dostignuća želite postići kao običan čovjek?
Želim umrijeti kao dobar čovjek. Moj otac uvijek kaže: "Što god da radiš u životu uvijek nastoj biti sretan samo jer si se probudio ujutro." Ne mogu reći da uvijek živim po tom savjetu, ali se trudim. Ako postoji išta na ovom svijetu na što sam ponosan, to je da na kraju dana oko sebe imam doista kvalitetne ljude.
Imate li neke posebne priče vezane uz Vas i Vašeg oca? Koliki je njegov utjecaj na Vaš život?
Moj je otac oduvijek imao velik utjecaj, ne samo na moju karijeru, već na mene kao osobu. Još za vrijeme srednje škole najveće znanje sam stekao sjedeći i slušajući njega. On je jedan od najnačitanijih ljudi koje poznajem. Oduvijek me usmjeravao na određene filmove i filmske likove od povijesne važnosti. Zauvijek sam zahvalan što mi je otkrio neke neobične likove koje na prvu ne bih uočio. Danas smo partneri u brojnim ekološkim projektima.
Postoje li neki rituali koje njegujete?
Imamo ih mnogo, ali jedan kojeg se posebno sjećam je odlazak na zdenac želja u Chinatownu. Bio sam jako nesretan na kraju ljeta kada bih se trebao vratiti u školu. Tata me na taj zdenac vodio punih deset godina.
Jasno je da je otac imao velik utjecaj na Vaš život. Što je s Vašom majkom? Kakav odnos imate s njom?
Moja mama je kao fino vino na način da postaje sve iskrenija što je starija. To je taj njemački gen. Neću reći da me podsjeća na baku jer joj se to vjerojatno ne bi svidjelo, ali Bože moj, kako se sprema otići u mirovinu, postaje nevjerojatno iskrena u svakoj mogućoj situaciji i to je za nju nešto poput čina hrabrosti, da napokon može reći ono što doista misli. Ta novonastala iskrenost me često dovodi u situaciju da ljudima trebam objašnjavati što je mislila. Zabavno je i fantastično, ali nekad moram zauzdati tu njenu iskrenost.
Kako se nosite s njenom iskrenošću?
Smijem joj se jer se nadam da ću jednog dana biti poput nje, a vjerojatno i hoću. Neizbježno je jer tu crtu nosimo u našem DNK-u. To smo naslijedili od bake, koja je bila majstor iskrenosti.
Moram Vam nešto priznati. Kladila sam se da ako ikada oženite svoju djevojku da će neminovno postati borac za zaštitu okoliša.
S kim god jesam, ta osoba treba imati svijest o ekologiji. Ne bih mogao biti s nekim tko ne vjeruje u klimatske promjene i probleme koje ova situacija donosi.
Čitala sam da želite stvoriti najveći umjetni dijamant na svijetu?
Nisam boravio u laboratorijima, ali uložio sam novac, obično ulažem u projekte koji smanjuju štetan utjecaj na okoliš. Radi se o jednoj tvrtki s kojom sam vodio pregovore oko stvaranja dijamanta bez kopanja i uništavanja prirode. Također sam radio na filmu "Krvavi dijamant" te sam dobro upoznat s društvenim konfliktima koje iskopavanje dijamanata stvara na određenom području.
Koje je Vaše najdraže mjesto na svijetu na kojem se možete opustiti i biti svoj?
U životu sam puno putovao, ali mogu izdvojiti dva takva mjesta. Jedno od najboljih putovanja života bilo je uz rijeku Amazon, daleko od civilizacije. Bilo je apsolutno prekrasno i podsjetilo me na djetinjstvo. To je mjesto gdje priroda i dalje ima svoj izvorni, netaknuti oblik. Nedavno sam putovao u Kambodžu, koju bih svima preporučio. Kambodža je čarobno mjesto, danima možete šetati po hramovima i izgubiti se u ljepoti. Ljudi su jako srdačni.
Da se Leonardo DiCaprio nije rodio u Hollywoodu i nije postao glumac, čime bi se bavio u životu?
Sigurno bih bio biolog ili na neki način radio sa životinjama. To su bili moji interesi kada sam bio dijete. Uvijek kažem da se život sastoji od trenutaka za koje trebaš biti spreman. Svoju prvu priliku dobio sam s 13 godina u filmu "Život ovog dječaka". Da se nisam preselio u Los Angeles i da me moja majka nije vozila na audicije diljem grada, nikada ne bih dobio šansu. Jako je važno biti na pravom mjestu u pravo vrijeme. Da mi se kojim slučajem nije dogodila filmska karijera, mislim da bih bio sretan kao biolog. To bi me sigurno ispunjavalo.
Ne želite razgovarati o privatnom životu, ali možete li našim čitateljima dati jedan savjet za sretnu ljubavnu vezu?
Clint Eastwood mi je jednom kazao: "Možeš voljeti puno žena, ali ti se moraju sviđati. Sviđa mi se taj savjet.
A kakav savjet Vi možete dati?
Ne znam. Mislim da uvijek trebaš ostati svoj i ne uspoređivati se drugima. Vjerujem da ako se dvoje ljudi voli, to je to. S tim se ne može manipulirati.
Kakav ste domaćin? Jeste li ekstravagantni kao Veliki Gatsby?
Nisam takav tip domaćina. Volim imati prijatelje u kući, priređujem božićne zabave, ali iskreno nisam bio kući već godinu i pol dana pa se niti ne sjećam kada sam zadnji put imao društvo doma. Radujem se božićnim praznicima i partijanju s prijateljima.
Na što najviše trošite novac?
Na jakne. Imam previše jakni u ormaru. Nisam obožavatelj automobila ili privatnih aviona, ali obožavam jakne. Gajim istu strast prema tom odjevnom komadu kao žene prema cipelama. Ako vidim jaknu, moram je kupiti, bez obzira na to što imam sličnu u ormaru.
Najskuplja stvar koju ste ikada kupili?
Najviše novca sam potrošio na kuću... Ili na Warhola... Ne, ipak mislim da se radi o maminoj kući.
Kako ostajete u dobroj formi i zdravi?
Zdravlje čuvam tako da izbjegavam pretjerano bavljenje ekstremnim sportovima. Prije sam bio fanatik i nekoliko sam se puta našao na rubu smrti. Najzdravije što mogu napraviti za sebe je ne nalaziti se u situacijama koje su opasne po život.
buro247.hr
TAGOVI: |
