Čuvarkuća - jednostavna biljka za zdravlje i ljepotu

Svi je poznajemo kao ljekovitu biljku koja služi za liječenje bolesti uha, ali su njena ljekovita svojstva mnogo veća, piše Agroklub.

To je višegodišnja biljka. Vodi podrijetlo iz Meksika i veoma je rasprostranjena. Listovi su jako debeli, mesnati, puni vode. Cvjetovi su skupljeni u termalne cvasti. Podnosi ekstremnu sušu, hladnoću i oskudna tla. To je vitalna biljka i u prijevodu latinski naziv znači uvijek živa.

Izrazito je acidofilna biljka, zahtijeva zemljišta kisele reakcije. Zbog svoje neobične građe i ljepote dekorativna je biljka pa se često uzgaja na kamenim zidovima i krovovima kuća.

Spominje se još u 9. stoljeću kao ljekovita biljka. Može se brati tijekom cijele godine, ako se uzgaja u saksijama. Sadrži mnoge ljekovite sastojke kao što su: tanin, biljna sluz, smola, kalcijev malat, flavonoidi, mravlja i jabučna kiselina.

U narodnoj medicini koristi se zbog antiupalnih i diuretičkih svojstava. Primjenjuje se kao sok, masti tinktura, obloge i čaj. Primjenjuje se kao stari narodni lijek za liječenje bolesti uha, oštećenja bubnjića i gubitka sluha. Ima osobinu da umanjuje bol i smanjuje mast u uhu.

Sok čuvarkuće pomaže pri opekotinama, ubodu i ugrizu. Zatim, može se s njim tretirati kurje oko, pjege, rane i čirevi te tvrda koža. Sok se može piti pri pojavi bronhitisa, pri otklanjanju gnojnih upala zuba, grla i uha.

Smatra se da smjesa cijelog lista čuvarkuće i meda u istom omjeru može liječiti miome i ciste na materici. Također se tvrdi da ovako pripremljena smjesa jača i čisti cjelokupni organizam.

Pojedini tvrde da jača srce. Sok čuvarkuće se može nanositi na lice jer njeguje, zateže i učvršćuje lice, zatim mažu se laktovi, ruke, pete i druga mjesta gdje je koža ispucala.

Čuvarkuća i pored brojnih svojih ljekovitih osobina nije dovoljno istražena i uglavnom se koristi u narodnoj medicini.

Suvremena istraživanja odnose se na utjecaj biljke na imunološki sastav i pomoć kod kancerogenih oboljenja, piše Agroklub.