„Izvesti Bukovca iz dubrovačkih zidina moguće je samo ako gospari imaju povjerenja u vas, a povjerenje se ne rađa preko noći. Dovesti ovu izložbu u Mostar tehnički je bilo iznimno složeno i ponos je time veći što su djela danas ovdje. Uz prezime Bukovac, svaki ukras od riječi, svaki iskazani ushit, doimaju se nedostatnima. Ovo je krunski likovni događaj godine, izložba koja ulazi u gradske kulturne anale.“ – rekao je voditelj Galerije Aluminij Darko Juka, te izložbu Bukovčevih portreta obitelji nazvao „cvjetanjem duše“.
Neprocjenjivi postav koji će slijedećih mjesec dana biti izložen u Galeriji Aluminij u Mostaru , čini trinaest remek-djela hrvatskog slikara, dva autoportreta Bukovčevih kćerki Ivanke i Jelice te nekoliko obiteljskih fotografija.
Marin Ivanović, v. d. ravnatelja Umjetničke galerije Dubrovnik ističe:“ Vlaho Bukovac je u našoj nacionalnoj umjetnosti važan kao rodonačelnik modernog slikarstva kojeg je donio iz Pariza kao središnjeg urbanog i umjetničkog središta Europe na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće. Istovremeno je imao izuzetnu društvenu ulogu jer je bio nositelj društvenih aktivnosti u Zagrebu, utemeljivši prvi pravi izložbeni prostor - Umjetnički paviljon i Društvo hrvatskih umjetnika koje je okupljalo mlade i progresivne slikare. Zbog tog čina i sukoba s ministrom bogoštovlja i nastave Izidorom Kršnjavim, Bukovac je napustio Zagreb i otišao u Prag gdje je živio dvadesetak godina, do svoje smrti 1922. godine.Kada promatramo njegovu važnost u suvremenom trenutku, govorimo o bogatoj likovnoj produkciji, njegovom neospornom talentu i spomenutoj društvenoj ulozi. Možda je ono najosobnije uvijek ostavljeno u drugom planu, a to je Bukovčev osjećaj odbačenosti nakon sukoba s Kršnjavim i njegovo žaljenje što u domovini ne može naći svoju sreću. U mnogome je ta paradigma aktualna i danas u primjerima ljudi koji su iz egzistencijalnih i drugih razloga iselili iz Hrvatske.“
Bukovčev rad obuhvaća oko 400 portreta i 150 drugih slika, a tijekom života prošao je mnoge slikarske faze. Iz pariške faze najpoznatije je djelo La grande Iza, u stilu akademskog realizma, dok u portretima nastalim oko 1885. godine, poput portreta obitelji Katalinić, već više upotrebljava boje, na tragu impresionizma. Tijekom boravka u Zagrebu izrađuje velike naručene kompozicije- Gundulićev san i Zastor Hrvatskog narodnog kazališta s temom hrvatskog preporoda. Izrađuje brojne potrete, među kojima su najpoznatiji onaj Celestina Medovića i Autoportret u bijeloj košulji. Kasnije radi pod utjecajem secesije, zatim u kratkom povratku u rodni Cavtat slika i pejzaže, dok naposlijetku u praškom razdoblju dolazi pod utjecaj postimpresionista i poentilizma s portretima usredotočenim na kolorizam, primjerice u djelima Probuđena i Ružičasti san.
„Portreti obitelji Vlaha Bukovca“ izložba je koja na više načina pobuđuje emocije u čovjeku te je svakako vrijedna posjeta svih koji čeznu za umjetnošću.
RENATA ALPEZA/Grude.com
| Vaše ime | |
| Komentar | |
