Nedjeljko Lukačić imao je kafić u Križevcima. Otvorio ga je 2013. godine. Mučio se dvije godine, a onda odlučio otići u Irsku, piše Podravski.
"Je li mi žao što sam otišao? Čujte, kad je u pitanju sila, nema tu mjesta za pitanja je li mi žao ili ne", rekao je Nedjeljko, jedan od tisuća Hrvata koji su sreću potražili u Irskoj.
Objasnio ga je koja ga je to sila natjerala da sve ostavi i ode u Irsku.
"Bila je to stalna borba s uvjetima poslovanja kod nas. Na plaću dvaput plaćaš porez, pa ide porez na dobit, pa porez na potrošnju, pa su PDV digli s 13 na 25 posto, pa je tu ZAMP... Odustao sam", priča Nedjeljko.
Kafić je zatvorio prije tri godine i prvi put se našao na „zelenom otoku“. Nije, kaže, bilo bajno. Vraćao se potom i odlazio nekoliko godina, sve dok nedavno, na preporuku prijatelja s kojim je radio, nije našao dobar posao u velikoj mesnoj industriji sat vremena od Dublina, kod grada Shercocka.
"Firma se bavi peradarskom proizvodnjom i puno izvozi, najviše u Njemačku i Francusku. Posao nije težak, a jako je dobro plaćen. Tjedno radim 45 sati i dobijem 500 eura. To je najmanje 2000 eura mjesečno, a ako radim nedjeljom, što ne moram, još i više, jer se plaća duplo", ispričao je.
Opisao je i koliki su troškovi života.
"Stanovanje je skupo za samca, ali ako uzmete kuću s još dvojicom, to je 230 eura mjesečno plus režije. Ipak, ne možeš tamo luksuzno živjeti ako hoćeš nešto ušparati. Namjeravam kupiti automobil i ondje je osiguranje jako skupo, 3000 eura i još 300 eura cestarine ako je automobil novi. Ako se ide doktoru, samo da vas primi košta 50 eura. Posjet zubaru najmanje 70 eura", objašnjava Nedeljko.
Preporučio je svima koji žive loše u Hrvatskoj da okušaju sreću u Irskoj, ali i upozorio da se pripreme za ono što ih čeka.
"Potrebno je tu i malo sreće. I svakako je sa sobom potrebno uzeti najmanje 600-700 eura jer od prvih nekoliko plaća dobije se samo polovica", ispričao je za Podravski.
| Vaše ime | |
| Komentar | |
