Te su ruke prepoznatljive jer ih uvijek i u svakom trenutku krasi velik broj vjerskih narukvica, koje su s vremena postale zaštitni znak popularnog pjevača.
Neki će lakonski kazati i kako su one dokaz njegove velike ljubavi za kićenjem, i ne znajući kako to stalno mnoštvo konopčića, perlica, privjesaka, slika, križeva, krunica Stavrosu znači puno više. One su, zapravo, podsjetnici, uspomene, detalji s njegovih hodočasničkih puta, duhovnih obnova, dubokog života s vjerom koju prakticira na svakodnevnoj razini.
- U ovome momentu oko vrata nosim škapular, krunicu, lanac s medaljonom sv. Benedikta u Međugorju napravljen specijalno za mene. Imam i prsten krunicu. A na zapešćima ruku nosim 11 narukvica i za svaku, kao i za sve ostale, a imam ih kući preko 200, točno znam kada su i gdje kupljene. Sve su vjerskog karaktera, često ih mijenjam, uvijek ih nosim. A u moj su dom stigle sa svih lokacija koje sam posjetio na svojim duhovnim putovanjima. Vjera u našoj obitelji ima svoje duboko mjesto – kaže Stavros za Slobodnu Dalmaciju.
Popularni pjevač to nikada nije ni krio, korizmu drži za posebno vrijeme u kojem uglavnom ne nastupa. To je vrijeme u kojem se radije posvećuje sebi, u selu u kojem živi odlazi na šetnje u brdo, moli pritom krunicu, preispituje se, razmišlja. I ne doživljava to razdoblje kao većina ljudi koji se na 40 dana odreknu cigareta, slatkiša, kave, misleći da su time nešto puno napravili za svoj duhovni život. On ide dalje držeći kako tijekom korizme čovjek treba pomagati ljudima u nevolji, učiniti i tako sebe boljim, kroz sagledavanje života sagledavati i greške, naučiti ih ispravljati.
- Neki tek u to vrijeme odluče postiti, a ja stalno tako živim. Postim. Na dnevnoj bazi četiri puta molim krunicu, jednom popodne i tri puta navečer. Dok sam u vožnji, uvijek slušam Radio Mariju, a doma navečer nakon vijesti gledam Laudato TV. Ma ne zato šta sam ja sada neki vjerski fanatik, nego poradi toga što uvijek nešto novo želim naučiti, čuti neko novo pojašnjenje. Dok sam u svojoj kući, a živim u selu ispod brda, često odem u šetnju po šumi, pa sjednem. Razmišljam, izmolim krunicu. Tako ja živim, tako živi i moja obitelj. A onda su kroz sve to došla i putovanja, a s njima i moje narukvice – veli Stavros.
Nema gdje nije bio, pa nam reda hodočašća u Svetu zemlju, na Sinaj, u Lurd, Fatimu, Asiz, nezaboravan posjet bazilici Padre Pija, u Loreto. Odlaske u Međugorje više i ne broji, to mu je redovna i česta vjerska stanica. I sa svakog putovanja uvijek sa sobom donese narukvicu za sjećanje.
- Je, stvarno ih masu imam, ali uvijek uzmem i novu, jer mi one baš puno znače. E sad zašto ih nosim? Zato što su one moja zaštita od svega lošeg što me okružuje, od Sotone, od loših ljudi koji su tu. Molim ja i za njih, koliko god loši bili – veli Jasmin, tvrdeći kako je mnogo puta izašao na binu, a da pritom ni komadić kruha zbog posta u usta nije stavio.
| Vaše ime | |
| Komentar | |
