Inzistiranje ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog na tome da se radi o ruskom projektilu, unatoč zaključcima Poljske, SAD-a i NATO-a - koji baš i nemaju interesa lagati u korist Rusije - sigurno ne pomaže da se ova nesreća uvaži kao takva i krene dalje.
No u sjeni tog prijepora, u kojem Zelenski riskira nepotrebno pokvariti odnose s najvećim saveznicima, ostaje mnogo važnije pitanje - hoće li Ukrajina i Rusija morati opet sjesti za pregovarački stol?
Rusija očito misli da hoće, što, s obzirom na poraze koje mjesecima trpi na bojnom polju, i nije posebno iznenađenje. Tako je glasnogovornik Kremlja Dmitrij Peskov i jučer pozvao SAD da "gurne" Kijev prema pregovorima, ali i rekao da ne može zamisliti "javne pregovore" kakve je zatražio Zelenski.
"Primio sam signale da (ruski predsjednik Vladimir) Putin želi izravne pregovore", rekao je Zelenski novinarima u Kijevu, ali i predložio da takvi pregovori budu javni jer "Rusija vodi javni rat".
I Zelenski i Putin spalili most prema pregovorima
No Zelenski je u prošlotjednom intervjuu kod CNN-ove voditeljice Christiane Amanpour na pitanje o pregovorima odgovorio da Kremlj još uvijek ne želi kraj rata, već samo pauzu, a da je od Putina dosad čuo samo ultimatume.
Zelenski je, podsjetimo, nakon Putinovog potpisivanja aneksije četiriju ukrajinskih oblasti, sam potpisao dekret kojim se daljnji pregovori s Moskvom proglašavaju "nemogućim" - dok god je Putin na čelu Ruske Federacije.
Tako je i on praktički spalio mostove prema mirovnom rješenju, ali tek nakon što je to napravio Putin ilegalnom aneksijom i inzistiranjem na tome da je ukrajinski teritorij koji je okupirao sada "zauvijek" ruski.
"Nećemo dozvoliti Rusiji da čeka, ojača snage i potom započne novi niz terora i globalnu destabilizaciju. Neće biti Minska 3 koji bi Rusija odmah prekršila", rekao je Zelenski ovog tjedna u videoobraćanju summitu G20.
Minski sporazum 1 i 2, sklopljeni 2014. i 2015. uz posredništvo Francuske i Njemačke, trebali su okončati tadašnji rat u Donbasu, ali nijedna strana nije ispunila uvjete sporazuma - Kijev jer je bio nepovoljan za njega, a Moskva pod ciničnom izlikom da nije zaraćena strana, iako su ruski separatisti u Donbasu bili svo vrijeme pod njenom kontrolom.
To je potvrđeno i jučerašnjom presudom nizozemskog suda o separatističkom rušenju putničkog zrakoplova prijevoznika Malaysia Airlines iz Amsterdama za Kuala Lumpur.
Peskov je pak dao vrlo ilustrativan odgovor na pitanje o još jednom golemom raketnom napadu na ukrajinsku električnu i toplinsku infrastrukturu u utorak, kad je ukrajinski projektil i završio u Poljskoj u pokušaju obaranja ruskog.
"To se dogodilo zbog kijevskog odbijanja vođenja pregovora s Rusijom", rekao je ruskoj novinskoj agenciji TASS, priznajući tako da im je strategija energetskom ucjenom i terorom natjerati Kijev na prekid rata pod njihovim uvjetima. Koliko god je takva ucjena odvratna i kukavička, toliko je i tipična za ratnu strategiju režima Vladimira Putina.
I drugi dužnosnici Kremlja, pa i sam Putin, već više od mjesec dana signaliziraju da su opet otvoreni za pregovore koji su prekinuti još u travnju.
Meduza, nezavisni ruski portal koji se morao preseliti u Latviju, objavio je u listopadu da Putin kao glavni uvjet za prekid sukoba navodi zadržavanje Krima. S obzirom na to da je samo koji tjedan ranije proglasio aneksiju Hersonske, Zaporiške, Donjecke i Luhanske oblasti, pitanje je koliko je istine u tome.
Ipak, za Kijev je daleko važnije što i iz Washingtona dolazi sve primjetniji pritisak da, ako već nije spreman nastaviti pregovore s Moskvom, ne isključuje tu opciju u budućnosti.
Prvi takav izvještaj objavio je Washington Post, pozivajući se na izvore iz administracije Joea Bidena, prema kojima je ukrajinsko odustajanje od pregovora izazvalo zabrinutost u Europi i drugim dijelovima svijeta. Ipak, i oni se slažu s Kijevom da Moskva trenutno nije ozbiljno zainteresirana za konkretne pregovore.
No daleko najjače je odjeknula prošlotjedna izjava zapovjednika združenog stožera američkih oružanih snaga, generala Marka Milleyja: "Mora postojati obostrano priznanje da vojna pobjeda vjerojatno nije ostvariva, u pravom smislu riječi, vojnim sredstvima, i stoga se morate okrenuti drugim sredstvima." Dodao je da bi očekivano zimsko zatišje u ratovanju moglo predstavljati "priliku za pregovore" Kijeva i Moskve.
Milley je i u četvrtak na tiskovnoj konferenciji u Pentagonu ponovio da, unatoč ruskim strateškim, operativnim i taktičkim porazima, "vjerojatnost ukrajinske vojne pobjede - definirane kao izbacivanje Rusa iz cijele Ukrajine, uključujući Krim" - nije visoka te da je realnije "političko rješenje u kojem bi se, politički, Rusi povukli".
Nakon što je Milleyjeva izjava izazvala spekulacije da bi SAD mogao ostaviti Ukrajinu na cjedilu - pogotovo sad kad su republikanci, čiji su birači mnogo skeptičniji oko vojne pomoći toj zemlji, osvojili većinu u donjem domu Kongresa - Bijela kuća je, prema pisanju lista Politico, požurila uvjeriti Kijev da će ga nastaviti vojno podržavati u nadolazećim bitkama i da ne očekuje da odmah krene u pregovore s Moskvom.
Ipak, Washington je sve zabrinutiji zbog mogućeg ruskog korištenja nuklearnog oružja. I sam Biden je prošlog mjeseca upozorio na opasnost od "nuklearnog armagedona", jednaku kao u vrijeme Kubanske raketne krize 1962. Tu je i zima bez ruskog plina za Europu, ali i opasnost da slanje oružja Ukrajini kritično isprazni vojne zalihe NATO-a.
Predviđanjima da će rat završiti pregovorima u međuvremenu se pridružio i Jens Stoltenberg, glavni tajnik NATO-a, ali i naglasio "da je ishod tih pregovora usko povezan sa snagom na bojnom polju" te da je "na Ukrajini da odluči" kada će pregovarati.
Zelenski i njegovi dužnosnici, poput njegovog savjetnika Mihajla Podoljaka, redovito poručuju da mogu pregovarati s Rusijom tek nakon što se ruske snage povuku iz cijele Ukrajine, uključujući Krim, koji je ilegalno anektiran još 2014. S jedne strane, takva beskompromisna pozicija je apsurdna jer jednom kad Ukrajinci vrate čitav okupirani teritorij, gotovo da se i nema više o čemu pregovarati.
S druge strane, ukrajinsko odbacivanje pregovora nije tako iracionalno kao što to zagovornici podilaženja Putinu i mira pod bilo koju cijenu predstavljaju. Rusija je nebrojeno puta dala do znanja da želi barem dio ukrajinske zemlje, kad već zbog vlastite nesposobnosti i ukrajinskog herojskog otpora nije kadra pokoriti ju cijelu.
Prijedloge o kompromisnom rješenju slušali smo s raznih strana, od bivšeg američkog ministra vanjskih poslova Henryja Kissingera (vraćanje na liniju razgraničenja od 23. veljače) do vlasnika Tesle i Twittera Elona Muska (ponovljeni referendumi u anektiranim regijama pod nadzorom UN-a, uz prihvaćanje ruskog Krima).
Ian Bremmer, američki politolog i predsjednik konzultantske kuće Eurasia Group, tvrdi da mu je Musk priznao da je o svom mirovnom prijedlogu prethodno razgovarao s Putinom, što Musk poriče.
No i Bremmer sad zagovara mirovne pregovore - ali napominje da oni mogu uspjeti jedino ako Ukrajina u njih uđe sa "snažne vojne pozicije", s koje može "nametnuti ishod" koji želi. To bi, po njemu, bilo daleko više od Muskovog prijedloga koji je neprihvatljiv i Kijevu i NATO-u.
No neovisno o opravdanosti njihovih prijedloga, o spremnosti Kijeva da ih prihvate i o opasnosti formalnog ili neformalnog prekrajanja međunarodno priznatih granica, ostaje nerješivi problem - Moskva ni u jednom trenutku ni na koji način nije sugerirala da je spremna odreći se teritorija koji je okupirala i pripojila.
Dapače, više puta je dala do znanja da to ne dolazi u obzir. Putin je u govoru povodom aneksije izričito rekao da je "jedini put prema miru" da Kijev prihvati rezultate nakaradnih referenduma koje su njegove okupatorske vlati provele pred aneksiju.
Ali samo nekoliko tjedana kasnije ruski okupatori su, krijući se među civilima, pobjegli iz "zauvijek ruskog" Hersona kad ih je ukrajinska vojna sila na to natjerala. Ukrajinci se u isto vrijeme, s dobrim razlogom, boje da su pozivi na pregovore ruska zamka.
"Rusija želi iskoristiti primirje kako bi iznova naoružala i modernizirala svoju vojsku, a onda krenula s novim ultimatumima", sažeo je problem Podoljak.
I dok i s ljevice i s desnice možemo čuti argument da je takav stav opasan jer vodi prema trećem svjetskom ratu, a bilo kakav mir je bolji od toga, neki od vodećih stručnjaka ne slažu se. Jedan od njih je povjesničar i vrhunski poznavatelj Ukrajine i Rusije Timothy Snyder, koji ističe da je stanje na bojištu mnogo važnije od stanja u Putinovoj glavi.
"Rusija je počela rat s neodrživim premisama i našla se u neodrživoj poziciji, a Ukrajina je u pravu što misli da će joj pregovaračka pozicija biti bolja kad osvoji još teritorija."
"Do pregovora dolazite kad obje strane misle da su pregovori bolji od rata. U ovom trenutku nijedna strana to ne misli, a Amerikanci ne mogu ništa napraviti u vezi s tim osim da pomognu Ukrajincima pobijediti", objasnio je Snyder u podcastu kod autora i voditelja Sama Harrisa.
"Eksplicitni ruski ratni cilj je uništenje Ukrajine kao države. Ukrajinci će se, naravno, odupirati tome. Dok ne dođemo do točke na kojoj će Rusija prihvatiti da njen ratni cilj nije održiv, besmisleno je sjedati za pregovarački stol", dodao je.
"Tjeranje Ukrajinaca za stol dok pobjeđuju pokazuje elementarno nerazumijevanje rata i nepoštovanje ukrajinske žrtve", zaključuje Snyder. "Svi želimo da rat završi. Ne želimo još patnje. Ali najbolji način da rat završi je da jedna strana pobijedi."
| Vaše ime | |
| Komentar | |
