I vozim ja tako prema Međugorju, kad isprid mene duja, i ciče i miče, a i ja za njom polako.
Prvo sam mislio da me vid vara kad kaže žena, vidiš li ti ovo, štednjak. Kako nisam razumio nju, ispravio sam je. Smederevac.
Danas je vrime tog skupog peleta, danas ovliko, sutra onliko, driblaju cijenom više nego bingo petkom, pa onda neki špareti na tač, kažu isto ko i mobitel, upreš pa se upali. A u nas u kući i dalje je smederevac.
Kažem ja ženi: Vrime je.
Za šta je vrime?
Da uzmemo novi smederevac, onog je vrime izgrizlo.
I guglam malo, jedan su od tri najjača u Europi proizvođača. Ne pišu puno o firmi jer zna se kako je skončao osnivač tvornice i da im ne bi baš bilo mista tamo di proizvode ovaj šparet, da se zna njegova pozadina. Zato neka rade u tišini i prave smederevce.
A ja sam drva već pripremio, za ruski plin, za pelet od tauzenke, za peći na tač se ne sekiram.
Blogger Grude/Grude.com
TAGOVI: |
Vaše ime | |
Komentar | |