TRESE SE HERCEGOVINA, A JA ZAGLEDAN U RASPELO, pitam se zašto smo slijepi i zašto smo tražeći osjećaj mira i sigurnosti pustili zlo u svijet!?

Čitam dijelove jednog intervjua, gledam u raspelo, a ono zatrese jutros u 8:07.

Nisam se puno obazirao. Neugodno je što neće da se zaustavi, a ugodno je kad nas Gospodin čuva, omogućio nam je pamet da pravimo jake kuće.

A opet nešto razmišljam, kako smo tu darovanu nam pamet u drugim stvarima unakazili pa se zapitah zašto nismo samo ostali na izgradnji kuća.

Imamo odnarođene političare na vlasti i u oporbi, a ni s njima nemamo šanse politički pobijediti u ovoj zemlji, imamo biskupe koji nam proganjaju svećenike, samo se redaju jedan za drugim, imamo i gospodarstvenike koji radnicima daju male plaće, a i radnike nezahvalne i ondje gdje imaju solidne plaće. Čast izuzecima, nego iskustvo me uči da mogu ovako govoriti.

E sada da se vratim na tu knjigu. Autor je biskup Athanasius Schneider.

To je jedan od biskupa koji, ako su nam već željeli visokog predstavnika - biskupa izvana, bi bio izvanredan za Hercegovinu. Uključiv čovjek svjestan situacije, kojem ne bi bio problem, primjerice, jedan fra Bernard Marić, Bog mu dao vječni mir i gore ga nagradio za sve dobro koje je činio Hercegovini. Zatim i drugi fratri, a pade mi na pamet još jedan grudski, s Ledinca, fra Marinko Leko kojem treći dan ispisaše kaznu kad je rekao biskupu da se ne slaže s činjenicom da se četiri petine Mostara otmu franjevcima, a njima ostane jedna petina. Bog neka i njega nagradi!

A mi dobivamo isključive biskupe koji će, nažalost, prvo primiti političku elitu u goste i pričati o politici kao da su desetljećima sjedili u parlamentu, a onda ako ikad svećenici dođu na red, dobro dođu... neki koji su im od koristi...

I što biskup Schneider kaže o ovim vremenima, pa i o ovom potresu koji nas je možda uznemirio, pa i o medijima koji šire strah. Pa kaže da se ne plašimo i prestrašiti i uspaničariti. Jer, kako biskup kaže: "Ako mi nešto stvara dobar osjećaj i mir od Boga je, a ako je negativno od nečastivog je. A to je ponekad sasvim promašeno i upravo se osjećajima sotona koristi da zavedene ljude. Poznam xy primjera onih koji su slijedili i slijede dokazano lažne proroke i duhovne pravce samo na račun toga jer im te poruke/učenja stvaraju dobar osjećaj. Kao i one koji su recimo odbili kršćansku vjeru jer im neke stvari koje su pročitali stvaraju negativan osjećaj."

Ističe da smo upravo zbog bijega od paničnih vijesti pustili zlu da se ovako ukorijeni. - Još veći apsurd je kad vidimo povijest čovječanstva ili npr što se samo dogodilo u svijetu u zadnjih stotinjak godina; nekoliko ratova, 2 svjetska rata, atomsko oružje, genocidi na sve strane, prirodne katastrofe, ozakonjenja svega i svačega (doslovno smo gori nekoliko puta od Sodome i Gomore) itd. Kako je Gospa rekla u Crkveno priznatom ukazanju u Kibehu:  Svijet je na rubu katastrofe. To je rekla početkom 80ih. Ako je tada svijet bio na rubu katastrofe, što je onda danas? Što je tu onda toliko čudno u ovim nekim porukama? Zar ne vidite u kakvom duhovnom stanju se čovječanstvo nalazi? Apsolutno su u skladu sa svime, za mene osobno bi poruke koje bi obećavale med i mlijeko bile zabrinjavajuće i lažne i od samog đavla. Mir hoće doći (kako i svi pravi proroci kao i Pismo govore), ali prije njega nas čekaju još mnoge ne baš najljepše stvari - kako također Pismo i relevantna ukazanja, sveci i mistici govore - naglasio je.

Zatim se osvrnuo na današnje vrijeme. - Pogledajmo samo što se dogodilo u svijetu i Crkvi u zadnje 2 god (rat, ogroman broj prirodnih katastrofa raznih vrsta, šizma u Crkvi, umjetno stvoren virus i sve posljedice koje idu s njim itd kao i za što sve ima potencijala.) No velika većina unatoč tome ima tedenciju zatvarati oči i uši i kamenovati proroke ako im najave nešto negativno (npr. znam neke relevantne proroke koji su pogodili dosta toga što se dogodilo u zadnje 2 godine i čega nije bilo na vidiku uopće uoči toga - i unatoč tome opet se nazivaju lažnima i da straše, ljudi kao da ne vide što se dogodilo sve zadnje 2 godine i što se događa, kao da su doslovno slijepi), želeći da im se očito glade uši i govore samo lijepe stvari. Nekad mi je također ironično vidjet osobe koje to rade a recimo žestoki su pobornici npr. Međugorskih ukazanja i poruka i tajni - od kojih su potonje mnoge apokaliptične prirode (što ima itekako biblijskog temelja) što su i sami vidioci priznali kao i koliko su plakali kada su vidjeli što dolazi - i što ljudima može stvoriti nemir/strah i prema čemu su oni tom logikom onda oni lažni proroci, no tada se to nekako zanemari i to je u redu - dok ovo drugo nije, kako - pojma nemam, ali dosta kontradiktorno - naglašava.

Za kraj je naglasio da je za njega poznata fraza Ivana XXIII - "proroci propasti" - dvosmislena/nejasna. - Ja to zapravo ne razumijem. Uostalom, svi pravi proroci u Bibliji bili su, u tom smislu, “proroci propasti”. Stalno su upozoravali na nadolazeću kaznu, osuđivali grijeh i pozivali na pokajanje. S druge strane, oni koji su proricali napredak, sigurnost i udobnost u Bibliji se nazivaju lažnim prorocima. ...Pravi proroci NISU obećavali izbavljenje od Božje kazne, niti su predviđali samo zemaljsko blagostanje ili mir. Ne, sve se to moglo naći u učenjima lažnih proroka. Pravi proroci su u tom smislu bili proroci propasti. Propast — što bi u ovom slučaju označavalo ozbiljnost situacije. Bog je bio prvi koji je prorekao propast, odmah nakon prvog grijeha, nakon izgona iz Raja. Potpuno ozbiljno, rekao je Adamu da će umrijeti. 'Eva', rekao je, 'rađat ćeš djecu u boli'. 'Prah si i u prah ćeš se vratiti'. To su riječi koje je čovjek čuo. Dakle, izraz "prorok propasti" ima nešto nejasno/dvosmisleno." "Jer doći će vrijeme kad ljudi neće podnositi zdrava nauka nego će sebi po vlastitim požudama nagomilavati učitelje kako im godi ušima; od istine će uho odvraćati, a bajkama se priklanjati." (2 Tim, 4)

Čitatelj/Grude.com