Na čelo Medicinskog centra Vukovar i Ratne bolnice Vukovar postavljena je 24. srpnja 1991. godine. Tih mjeseci u granatiranoj bolnici bez hrane i lijekova liječeno je i operirano na tisuće ranjenika.
Doktorica Bosanac s brojnim djelatnicima nije napuštala bolnicu do pada grada, a onda je završila u zatočeništvu. Tri tjedna provela je u zatvoru u Sremskoj Mitrovici, još dva dana u Beogradu, prije nego je razmijenjena i prije nego je stigla u Zagreb u prosincu 1991.
"Ratne 1991. godine kroz bolnicu je prošlo 4000 ranjenika i izvedeno je 2250 operacija, prije rata imali smo 1040 zaposlenika, no nakon početka agresije na Vukovar zaposlenici su se osuli, mnogi i na suprotnu stranu, pa nas je ostalo 350. No, organizirali smo se i uz pomoć liječnika dragovoljaca i medicinskih sestara koji su dolazili iz Zagreba, Našica, Vinkovaca. Učinili smo u teškim uvjetima sve što smo mogli za ranjenike i bolesnike", rekla je nedavno Bosanac.
Svega devet dana prije katastrofe Bosanac je vladi poslala pismo u kojem je govorila o uvjetima rada u podrumu bolnice.
"Dana 9. studenog nastavljeni su direktni napadi na bolnicu iz teškog artiljerijskog naoružanja koja je već gotovo potpuno urušena… među ostalim, rođeno je nedonošče nakon samo 25 tjedana trudnoće, tjelesne težine 800 grama. Liječi se u inkubatoru u podrumu bolnice. Situacija je izuzetno teška uslijed neprekidne paljbe po zidovima i krovu bolnice. Vode nema. Tijekom poslijepodneva dva požara u krugu bolnice jedva su ugašena. Očajni, molimo, iako sada sa sve manje nade, hitnu intervenciju kako bi se JNA povukla i deblokirala Vukovar i omogućila evakuaciju 450 ranjenika uključujući nedonoščad i trudnice kao i njihovo adekvatno liječenje i tretman. Jučer, 8.11. stiglo je 75 novih ranjenika na kojima je izvršeno 35 teških operacija. Ugroženi su životi medicinskog osoblja koje požrtvovno radi 24 sata na dan. PS: 10. studenog 1991: još uvijek smo živi ali, čini se, ne zadugo", napisala je Bosanac.
Nakon ulaska JNA iz bolnice su odvedeni mnogi ranjenici. Ubrzo su ubijeni i bačeni u masovnu grobnicu na Ovčari.
"U srijedu 20. studenog ujutro došao Veselin Šljivančanin i mene odveo u pritvor. Prozvali su van, na ulicu, iz bolnice sve koji su mogli hodati - ranjenike, civile, radnike. Prije toga su po popisu prozvali 25 najteže ranjenih i odveli ih kamionom u nepoznato. Dan danas ti ljudi nisu nađeni. Sve što se kasnije događalo ja sam čula i saznala iz svjedočenja ljudi. 200 ljudi iz bolnice nađeno je na Ovčari - 105 ranjenika, a ostalo djelatnici i civili. Za 64 osobe iz bolnice se još ne zna gdje su", rekla je Bosanac za N1.
"Mi smo za to tek saznali tijekom 1992. i 1993. kada su počeli pregovori sa suprotnom stranom u Budimpešti pod okriljem Međunarodnog crvenog križa i kad su se pojavili prvi svjedoci koji su preživjeli Ovčaru. Za samu grobnicu smo saznali tek 1993., na osnovi izjava svjedoka. Nismo znali koliko je tijela unutra, a ekspert je ustanovio da su to ranjenici iz bolnice - našli su gipseve, longete, kute osoblja bolnica..."
Vesna Bosanac je odlikovana Redom Danice hrvatske s likom Katarine Zrinske, primila je Povelju Republike Hrvatske u ime Opće županijske bolnice Vukovar od hrvatskog predsjednika Ive Josipovića, a Udruga branitelja Podravke u suradnji s drugim udrugama proizašlim iz Domovinskog rata dodijelila joj je Veliku zlatnu plaketu za sve što je učinila za dobrobit Hrvatske.
TAGOVI: |
| Vaše ime | |
| Komentar | |
