U tekstu se, zanimljivo je, ne navodi bošnjački unitarizam, već se isključivo Srbe krivi da ovu zemlju pokreću prema ratu. Tekst prenosimo u cijelosti.
Je li Bosna i Hercegovina na rubu rata? Christian Schmidt, visoki predstavnik UN-a, upozorio je da je zemlja u neposrednoj opasnosti od raspada. Povratak oružanog sukoba je "veoma realna" perspektiva, rekao je on.
Schmidt ima dobar razlog da bude uznemiren, navodi britanski The Spectator u svojoj analizi.
Uspostava zasebne države
Njegova upozorenja uslijedila su nakon prošlomjesečne najave Milorada Dodika, lidera bosanskohercegovačkih Srba i člana tročlanog Predsjedništva Bosne i Hercegovine, da planira poduzeti korake koji bi doveli do secesije, čak i ako to za sada nije riječ koju koristi. A sa svakim planom za secesiju, vrlo stvarna prijetnja sukoba i etničkog čišćenja trebala bi biti u prvom planu brige.
Čini se da je Dodikova ambicija postepeno potkopavanje institucija na državnom nivou u BiH. U svom trenutnom uređenju, tri glavne etničke grupe imaju jednaku moć da stave veto na sve odluke.
Dodikova grupa koristila je ovaj aranžman kako bi vladu učinila neaktivnom već mjesecima. Njegov plan je, u međuvremenu, da uspostavi zasebnu državu u Republici Srpskoj — plan koji bi prepustio vlast srpskoj većini (koja čini preko 80 posto stanovništva) i mogao bi staviti bošnjačku i hrvatsku manjinu pod prijetnju. To bi moglo uključivati poduzimanje radnji za zaustavljanje rada obavještajnih službi i policije (trenutno pod kontrolom vlade) unutar novog entiteta.
Ono što najviše zabrinjava je da bi mogao stvoriti posebnu vojsku.
Zakon o negiranju genocida
Mogu li ovi događaji odovesti zemlju u rat? Svakako se čini uvjerljivim da se Bosna i Hercegovina kreće ka situaciji koja je prethodila sukobu koji je uslijedio nakon raspada Jugoslavije. Taj rat je doveo do više od 100.000 mrtvih, a milijuni ljudi bili su raseljeni. To je također rezultiralo posljednjim činom genocida na europskom tlu, kada je u masakru u Srebrenici ubijeno 9.000 Bosanaca.
Taj zločin leži u srcu najnovijih Dodikovih provokacija. U srpnju je nametnut zakon koji kriminalizira poricanje genocida u Srebrenici 1995. godine koji su počinile snage bosanskih Srba ili druge ratne zločine. Od tada su Dodik i njegovi saveznici na ratnom putu. Oznaka genocida je dosljedno odbijana. A dužnosnici bosanskih Srba odbili su sudjelovati u državnim institucijama u zemlji, čime su u potpunosti blokirali njihovu funkciju.
Balkan je područje zahvaćeno sukobima, a ova situacija je ostavila regiju ranjivom na novo izbijanje nasilja. Ne postoji lako rješenje. Ipak, odgovor EU – ili njegov nedostatak – sigurno pogoršava tenzije.
Slučaj Sjeverne Makedonije
Nakon rata, razorenim balkanskim državama je zapravo dato obećanje: obnovite se i put ka pristupu EU vam je otvoren. Ali ovo obećanje je prekršeno, iznova i iznova, na dramatičan način.
EU se ne samo odvojila od događaja u Bosni i Hercegovini, već je i Sjevernu Makedoniju ostavila na cjedilu. Ovo je, naravno, zemlja koja je žrtvovala više od većine da bi postigla dogovor s Grčkom oko svog imena, i koja sada gleda kako francuski predsjednik Emmanuel Macron blokira proširenje EU.
Oba ova slučaja su poslala signal diljem regije da EU nema namjeru da poštuje svoju riječ, čak i ako je država tako daleko na putu pristupanja kao što je Sjeverna Makedonija.
Rusija i Turska
To također šalje poruku silama poput Turske i Rusije da su im vrata otvorena za osvajanje strateške prednosti u regiji. Umjesto nade, sada cvjeta nacionalizam.
U ovakvoj klimi, Rusija i Turska se bore da povećaju svoj utjecaj, stvarajući veliki geopolitički rizik za Europu i mračne izglede za stanovništvo regije koje dugo pati. Obe zemlje nastoje da prodube veze s određenim etničkim grupama, poigravajući kulturne veze i zalažući se za dublje ekonomske i trgovinske odnose u ključnim sektorima od energetike, do bankarstva i nekretnina u pokušaju da stvore političku i ekonomsku zavisnost.
Krajnji cilj je zaustaviti daljnju integraciju sa zapadnim političkim i sigurnosnim institucijama. Ovi napori se pokazuju kao destabilizujući faktori koji iznova i iznova doprinose etničkim tenzijama.
Višestruke krize
Za sada, EU je ometena Bjelorusijom i strašnom situacijom na njenim granicama sa Poljskom.
Čini se da Bruxeless nije u stanju – ili u najmanju ruku ne želi – da uvidi da višestruke krize koje se odvijaju na istočnim granicama imaju zajednički izvor: nedjelovanje protiv zloćudnih aktera poput Rusije i Turske, nemar u svom tretmanu unutrašnje kohezije među državama članicama, i nedostatak vizije za budućnost unije i kontinenta - zaključuje The Spectator u svojoj analizi.
TAGOVI: |
| Vaše ime | |
| Komentar | |
