Danas je točno šest mjeseci otkako je iznenada umro. Nekoliko dana kasnije, ispraćen je na posljednje počivalište upečatljivom povorkom predvođenom limenim orkestrom ZET-a koju su, prolazeći kroz špalir od zaposlenika Čistoće, Zagrebparkinga, Zrinjevca i drugih gradskih službi, slijedili njegovi najbliži suradnici, obitelj, ali i folklorna društva, mažoretkinje, kao i svećenici sve tri velike religije...
I klupa za kontempliranje
Slijeva i zdesna Bandić zasad nema “susjeda”. Uokolo su betonske žardinijere s cvijećem, na travnjaku je posađena lavanda. Ispred groba nalazi se klupa na koju možete sjesti i kontemplirati pred njegovim grobom.
– Bio bi zadovoljan da zna kamo su ga smjestili. Jednim okom gleda antifašiste, drugim branitelje – dobacuje jedan prolaznik. Bandić mu, kaže, ne nedostaje, no prolazi kraj njega svaki put kad ide na suprugino posljednje počivalište pa mu fakinski namigne i tako ga pozdravi. K Bandiću katkad u prolazu svrati i Đurđica Degoricija iz Savskog Gaja.
– Nekaj je iza njega ipak ostalo. Delal je, za razliku od ovih novih kaj samo blebeću i stalno nekog vraga ukidaju – kaže Degoricija. Grob Milana Bandića u ovih je pola godine, izgleda, postao turistička atrakcija koju rado posjećuju i stanovnici drugih dijelova Hrvatske koje put odvede na Mirogoj. Majka i sin, Bare i Kristijan, stigli su tako iz Slunja u posjet braniteljskom groblju, no pri povratku svratili su i do Bandićeva počivališta. – Mi u Slunju bili bismo sretni da smo imali takvog gradonačelnika – kažu nam. Sličnog je mišljenja i stariji bračni par Šibenčana koji su ovdje zalutali na putu prema krematoriju.
– O mrtvima sve najbolje, a mi u Šibeniku o Bandiću oduvijek i mislimo sve najbolje – istaknuli su. Dugo je Bandićev grob promatrao i umirovljenik Slavko. Predstavio nam se kao stari purger koji se nedavno vratio iz Švicarske gdje je proveo čitav radni vijek. O Bandiću i njegovu upravljanju gradom zbog toga ne zna puno.
– Kakav god bio, ipak je bil’ gradonačelnik, a purgeri su ga birali na izborima punih dvadeset godina – zaključio je.
Suze s majčinih obraza
Na grobu su se najdulje od svih zadržale dvije žene zavijene u crninu. Najprije su nad humkom izmolile tihe molitve. Očenaš, Zdravomariju, Slava ocu, čuli smo ih kako skrušeno mole za dušu pokojnika. Potom su zapalile svaka po jedan crveni lampaš i položile maleni vijenac. Nisu se željele predstaviti ni fotografirati, kazale su nam samo da su majka i kći te da žive na Malešnici. Dok su s nama razgovarale, s majčinih obraza kotrljale su se suze.
– Milan nam je bio sve. Nitko ga ne može zamijeniti. Često smo tu. Katkad donesemo i svijeće onih koji se boje doći ovdje i zapaliti ih sami. Ovi novi nisu mu ni do koljena. O sadašnjem gradonačelniku sve govori podatak da ima 40 godina, a ovo mu je prvo radno mjesto. U njegovim sam godinama ja imala 22 godine staža. Piše nam se crno – rekla je gospođa.
Vecernji.hr
Foto:Pixsell
| Vaše ime | |
| Komentar | |
