- Krenulo je tako što je 2016. godine, nakon završenog fakulteta na smjeru računovodstvo i financije, nažalost, kao i većina mladih ljudi, nisam uspjela pronaći posao u svojoj struci i, da tako kažem, otišla sam trbuhom za kruhom u Irsku, konkretno u Dublin. Radim u svojoj struci već pet godina - kazala je Fišić.
Godišnji odmor za koji nije ni slutila da će joj promijeniti život odlučila je provesti u Ugandi.
- Posjetili smo jedno malo selo Karundi, koje se nalazi na vrhu jedne planine. Selo je odsječeno od ostatka svijeta. Bez struje, vode, osnovnih životnih uvjeta, na neki način shvatili smo da će upravo to selo postati naša misija. Odlučili smo započeti projekt izgradnje škole za više od 200 djece u tom selu. Škola kakvu su oni imali bila je doslovno sačinjena od nekoliko dasaka na vrhu planine koje bi nakon jake i olujne kiše bile uništene - rekla je Fišić.
- Tako smo i započeli. Organizirali smo akciju prikupljanja sredstava u Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj, Irskoj, Italiji i moram biti zaista iskrena i reći ću da sam veoma ponosna i srce mi je ogromno jer nakon godinu i četiri mjeseca mi imamo izgrađenu školu. Potpuno izgrađenih pet učionica, a trenutno se izrađuju klupe - kazala je Fišić.
Još jednom su, kaže Martina, Bosanci i Hercegovci pokazali da, usprkos teškoj situaciji u kojoj se nalaze, imaju veliko srce.
- Prikupljeno je blizu 40.00 eura, a najveći postotak tih donacija je upravo iz BiH i Hrvatske - istakla je Fišić.
Djeca u Ugandi, kaže, nemaju djetinjstvo kakvo bi trebalo biti.
- Njihovi roditelji najčešće djecu smatraju radnom snagom. Oni smatraju da dijete u školi gubi vrijeme, da je ono puno potrebnije u kući, da čuva mlađu braću i sestre, da donosi vodu, sakuplja granje za ogrjev. Kroz svu ovu priču sam naučila da jedino što imamo je ono što dajemo i ništa više - pojasnila je Fišić.
| Vaše ime | |
| Komentar | |
