Na prostoru Širokog Brijega i Kočerina, višestoljetnih hercegovačkih župa, 172 krizmanika je manje u samo sedam godina.
I nisu ove mučeničke župe izolirani slučaj, tako je svugdje, nažalost.
Djeca se ne rađaju, politika nudi mrvice mladim obiteljima koje osnivaju obitelji, a Crkva u Hercegovini umjesto da mladima ponudi nadu, bori se za teritorije mašući dokumentima u kojima je laž prikazana kao istina.
Dok je svatko zabavljen samim sobom, što sebičnošću i karijerom, što politikanstvom, što kažnjavanjem, odoše nam ljudi i umjesto da mladi sakrament krizme prime u Hercegovini, oni to čine po Njemačkoj, Irskoj... i tu se gubi svaka nada da će se oni jednom vratiti na ovo sveto tlo.
Tim povodom prenosimo u cijelosti dramatično pismo kočerinskog župnika, fra Marija Knezovića.
Tekst ću započeti sjećanjem na pokojnoga don Antu Bakovića. Dok je on očajnički zapomagao i govorio da je od svega najvažnija populacijska politika mnogi su ga posprdno i s podsmijehom promatrali. Ne želim ni napisati što su mu sve govorili. Ostao je neshvaćen i ignoriran od političkih struktura, a unutar Crkve nije našao potrebno razumijevanje koje bi bilo dovoljno da se nešto učini. Izdavao je i poseban časopis “Narod” kojim je poput vapijućega u pustinji pozivao da se probudimo iz kulture smrti. Don Antu danas mnogi shvaćaju. No, je li već kasno?
Ej, ljudi mi izumiremo. Potrudio sam se s jedne mikro razine ukazati na makro činjenice. Naime, za analizu sam uzeo dvije najvitalnije župe iz širokobriješkoga dekanata: Župu Široki Brijeg i Župu Kočerin (u njoj djelujem). U tim dvjema župama živi blizu 80 % pučanstva cijelog dekanata ili područja grada Širokoga Brijega.
U analizi je razdoblje od 7 godina (broj 7 biblijska punina vremena) od 2014. do 2020. Na temelju broja krizmanika jasan je drastičan pad djece. Krizmanici su najbolji uzorak za usporedbe jer oni žive u svojoj župi. Krštenja i pokopi nisu relevantni jer je puno krštenih i pokopanih koji ne žive u župi.
U tom razdoblju od 2014. do 2020. izgubljeno je samo u te dvije župe 172 djece (gotovo 7 razreda po 25 učenika). Podaci su još porazniji kad bi uzeli u obzir činjenicu da bi gotovo 500 krizmanika bilo više da se održao prosjek krizmanika iz 2014. godine. Ako je takvo stanje pada u brojčano najvitalnijoj župu u BiH – što je Široki Brijeg, onda samo možemo zamisliti što je s drugim sredinama u hrvatskome narodu.
Što nam je, baš svima, činiti? Evo samo nekih moji preporuka. Dodajte i vi svoje. Skupa smo pametniji jer ja za ovo demografsko područje nisam stručnjak.
Vaše ime | |
Komentar | |