"Moraš biti kod ovoga uvijek, kod ovoga si odgovoran, kao da si otišao u vojsku, pa da služiš vojni rok i kod ovce moraš biti uvijek. Sad ide janjivo, hranu smo osigurali kad se počne janjiti. Najgori je problem što nema čobana, ne možeš nikoga ni naći", priča on za Anadoliju.
Nomadski život je, prema Željkovim riječima, nikakav jer valja trpiti kišu, vjetar i snijeg, postavljati šator, ložiti vatru, spremati hranu i uz to voditi računa o svim životinjama. Najveća pomoć čobanima su psi.
Marić kaže da ima preko 700 ovaca, 9 magaraca, 6 pasa.
Na pitanje zašto njegove ovce nisu bijele, objasnio je da su ofarbane i da će crno-siva boja izblijediti u narednih sedam mjeseci, do šišanja.
"To smo mi farbali, to sve većinom sad ljudi farbaju, malo kao dođu ljepše, ukrasnije, kao kada se žena ofarba ili ne ofarba, jedna crna pa bude plava", kroz smijeh objašnjava Željko Marić.
Grude.com/AA
TAGOVI: |
| Vaše ime | |
| Komentar | |
