Fra Iko Skoko: Nažalost, ljudi odlaze. Nisam čuo niti za jedan primjer da se netko vratio posljednjih mjeseci
Datum objave: 16.04.2017   Broj čitanja: 8993
Fra Iko Skoko zaštitni je znak Franjevačkog samostana pored Župne crkva Svetog Petra i Pavla, ugledni teolog, društveni radnik, sveučilišni profesor, kolumnist. Ni blagdani, a Uskrs je najveći kod katolika, ne može pobjeći od aktualnog trenutka političkih previranja, ekonomskih kriza, društvene depresije.
Fra Iko Skoko: Nažalost, ljudi odlaze. Nisam čuo niti za jedan primjer da se netko vratio posljednjih mjeseci

 

"Nažalost krize su svugdje oko nas i one se množe, ekonomske, političke, a i ratne. Prije godinu dana Papa je rekao da se vodi Treći svjetski rat, a tu svoju izjavu je bazirao na 80 ratišta koja su aktivna na svijetu. Niti jedno ratište nije čovjeku daleko i svakoga zabrinjava, iz toga proizilazi ekonomska kriza, ako ljudi ne rade i obiteljska, kriza braka, djece, onda to donosi i osobnu krizu, krizu pojedinca, čovjeka", kaže fra Iko Skoko za Klix.ba.

 

"Još treba imati na umu da su sve krize, krize čovjeka, jer ih on proizvodi. Ipak, prva uskršnja riječ Krista je "Ne bojte se", daje nadu, jer ako ukinemo nadu nema kraja depresiji. Druga poruka je "Mir vama", poruka koju je dao apostolima, koji su bili preplašeni. Nama vjernicima ovo daje orijentaciju, put i što je najvažnije cilj u životu, a netko tko ima cilj, taj će i doći do njega“, smireno govori fra Iko.

 

Franjevci su za Božić u Crkvi napravili jaslice s angažiranom društvenom porukom. Uz klasičan raspored bio je prikazan i život u Hercegovini, ali i granični prelazi s ljudima koji odlaze trbuhom za kruhom. Upitali smo fra Iku Skoku, je li se u ovom kratkom vremenu ukazalo nešto nade.

 

"Nažalost, ne mogu reći da ima više nade nego je bilo za Božić, ljudi odlaze, nisam čuo niti za jedan primjer u ovih nekoliko mjeseci da se netko vratio. Možda se vratio iz Njemačke ili Irske koja je sve popularnije kako čujem u našim krajevima, samo jer nije našao stan gore ili je imao neki takav problem. Te ljude treba razumjeti, ljudi nemaju posao, nemaju sredstva za život. Ljudi posao čekaju i po osam godina poslije fakulteta, kako ih onda osuđivati ako odu. Čovjek ulazi u vrijeme da mora stvarati sebi obitelj, a to bez posla ide teško, znamo to svi. Ja mu ne mogu reći - nemoj ići. Uvijek su ljudi odlazili, to nije novitet", pojašnjava fra Iko.

 

"Ako ipak malo pogledamo, vidimo da se zadnjih godina pojavilo smilje, ljudi oru brda, sade smilje, to je nemoguće, ali ipak se događa. To je neka nada, ali nam fali nadogradnja toga, ono što nikad nisamo imali organizacija i uvezivanje. Treba nam nadogradnja te nade, to je zadatak za sutra, jer bez toga će nada ostati sama", ipak fra Iko pronalazi svjetlo na kraju tunela.

 

Kod nas se uvijek govorilo da blagdani povezuju ljude, niti danas se to nije promijenilo govori fra Iko, iako su prošle teške godine.

 

"Naš čovjek je ovdje uvijek dijelio radost i tugu, ne samo za blagdane, nego uvijek, posebno kad bi neku obitelj pogodila tuga. Kada je ljudima potrebna ona najosnovnija potreba za sućut, jedni drugima su je iskazivali, hvala Bogu, toga ima i danas. Kada je nekom bolest u kući, smrt, ne pita se tko je, što je, prijatelji smo, to godi duši. Za blagdane jedni drugima čestitamo, ali i dijelimo ono što se ima za prijatelja. Muslimani za Kurban bajram imaju obvezu dijeliti žrtvu na tri dijela. Zbližavaju nas blagdani, to je velika stvar. Ni rat, sukobi, oni loši dani koji su iza nas, nisu nam uzeli sućut, pozdrav, riječ, podjelu dara, poklona. Sve to daje neku ljepotu života među susjedima", govori fratar koji je poznat po iniciranju aktivnosti muđureligijskog karaktera.

 

Život u multietničkim sredinama daje priliku za snažniju vjeru i vjerovanje, jer je se može aktualnije propitivati, iskušavati nego u sredinama koje nemaju druge i drugačije.

 

"Mislim da je u ona doba komunizma vjera bila snažnija, jača, nosila ljude, koji su vjerovali. Danas se bojim da je vjera više tradicionalna, ne umanjujući pravim vjernicima njihovu vjeru. Vjera je danas masovna, kulturološka, svi su vjernici, na zadnjem popisu svi su bili vjernici, ali to naravno nije tako, možda smo svi religiozni, ali nismo svi vjernici. U multietničkim sredinama ima više vjere, u sredinama gdje je velika većina istih, bojim se da se više živi tradicija, a manje vjera", kritičan je fra Iko.

 

Franjevci su ovdje bili uz ljude kad im je bilo najteže, duga je povijest fratara u našoj zemlji.

 

"Sedam stotina godina franjevci su u Bosni i Hercegovini, fratar je bio bio blizak čovjeku. Susjed, kada se rađao, kada je išao u školu, vojsku, blizak mu bio kad je bio bolestan, umirao, ljudi to vole, osjećaju da si njegov. Mi smo ponosni na tu vezu s ljudima, ali uvijek imamo želju da je podižemo na jednu višu razinu. Ja volim reći da je prvu knjigu u ovoj državi napisao fratar, prve novine napravio je fratar, prvi muzej je otvorio fratar, prvi fakultet fratar, prvu osnovnu školu je otvorio jedan fratar, prvi liječnik je bio fratar. Fratri su podizali sebe i društvo oko sebe, ali nisu izgubili vezu s ljudima, bliskost. To je karizma naša kojoj bi se trebali vratiti", zaključuje fra Iko za Klix, uz napomenu da je najveći problem današnjeg čovjeka nedostatak vremena.

 

"To je problem svih nas, nedostatak vremena. Nemamo vremena za druge, nemamo vremena za sebe, nemamo vremena biti ljudi. Najčešća rečenica današnjeg čovjeka je nemam vremena. Žurba nas je uhvatila, tehnika zarobila, treba se boriti protiv toga“, govori fra Iko Skoko.

 

Klix.ba

Vaše ime
Komentar
 
Hvala na komentaru.
Vaš komentar će biti pregledan od strane administratora.
    Sva prava pridržana  ©  GRUDE.COM  2007-2017
    Zabranjeno preuzimanje sadržaja bez dozvole izdavača.

    Dizajn i programiranje: AVE-Studio