Tvrtko Dolić za 7Dnevno: Progon hercegovačkih franjevaca već četiri desetljeća je fašizam
Datum objave: 18.02.2017   Broj čitanja: 1926
Kolumnist poznatog tjednika 7Dnevno Tvrtko Dolić ovih dana napisao je kritički tekst na sve što se događa u Katoličkoj crkvi i na što se, prema njegovim riječima, zatvara oči kroz burna razdoblja.
Tvrtko Dolić za 7Dnevno: Progon hercegovačkih franjevaca već četiri desetljeća je fašizam

 

U kolumni se Dolić osvrnuo i na žestoki rat protiv Katoličke crkve, i napose protiv Crkve u Hrvata.

 

7DNEVNO: Zašto je katolički papa napao katoličko Međugorje?

Tvrtko Dolić

 

VATIKAN - U svakom slučaju, dogodilo se da u Rimu imamo dvojicu papa: Talijan Jorge Mario Bergoglio i umirovljeni Nijemac Joseph Alois Ratzinger. Imamo i dva isusovačka generala superior: Arturo Sosa iz Venezuele i umirovljeni Španjolac Adolfo Nicolás Pachón. Hitlerov papa “dragovoljno” se povukao u mirovinu, bez Njegove volje, pa je zasjeo Musollinijev papa, papa mussoliman. Ratzinger je 2008. blagoslovio dolazak Pachóna na čelo Družbe Isusove. I još je izjavio da isusovci trebaju ostati vjerni svojoj izvornoj karizmi, odnosno svojoj autonomiji unutar Katoličke crkve. Isusovačka kongregacija korektno je uzvratila deklaracijom “S novim žarom i novom snagom Družba Isusova odaziva se na poziv Bendikta XVI”, u kojoj su isusovci potvrdili svoju vjernost Katoličkoj crkvi.

 

Kao što su kod nas franjevci katolička sirotinjska opcija, na svjetskoj su razini u tome smislu značajniji isusovci. Prošle je godine Pachón odstupio poput Ratzingera, a general superior postao je Arturo Sosa iz Venezuele, prvi Amerikanac na čelu Družbe Isusove. Sosa je djelovao na venezuelansku povijest, jer se 1992. izborio da vlast pusti na slobodu Hugu Chaveza. Uskoro se Sosa uvjerio da Bog stoluje u Washingtonu, kako se danas naziva Čistilište. Godine 1978. Sosa je napisao: “Odnos između kristjanske vjere i ideologija dopušta nam da prihvatimo marksističku idealizaciju vjere, odnosno postojanje kristjana koji se istovremeno predstavljaju kao marksisti.” Od koga Hrvati mogu očekivati korektnost? Isusovci su stoljećima bespoštedno blaćeni, da bi najnovija saznanja pokazala kako nisu spaljivali žene u Srednjem vijeku, nego su progonili samozvane istjerivače zla. Kozmos i kozmogonija Katoličke crkve prilično su složeni, zapetljani, pravi gordijski čvor.

 

Komentirajući dolazak Donalda Trumpa na čelo SAD-a, Bergoglio je izjavio: “Krize izazivaju strah, a mislim da je najočitiji primjer populizma Njemačka 1933. Ljudi u krizi traže identitet, pa se pojavio karizmatični vođa i obećao da će im vratiti njihov identitet.”

 

Zašto je papa Talijan potegao Hitlera, kada ima primjer svoga Mussolinija, koji je marširao petnaest godina prije Hitlera? Takav papa neće vratiti naše okupirane župe u hijerarhiju Crkve u Hrvata, nego će jačati direktnu (talijansku) mrežu Vatikana. Istina, famozni isusovci oblikovali su modernu hrvatsku naciju. Prve gimnazije na hrvatskom jeziku podigli su isusovci. Prije više stoljeća podržali su Hrvate da uz pomoć Hrvata zaustave prodor protestantizma prema Jadranu. Protestanti su ostali na hladnim morima. Hladni ljudi. Vrući rasisti. Nakon što su Rim, Beč i Pešta zajednički podjarmili hrvatsku naciju, isusovci su krenuli drugim putem. Promišljali su da će jače osviještena hrvatska nacija biti veća smetnja i Turcima. Kada se 2013. prvi put na čelo Katoličke crkve probio isusovac, ispunio me veliki optimizam. Kao što se veli, veličina nade je mjera razočaranja.

 

“Kada sam izabran za papu, proživio sam iskustvo dubokog spokoja” – izjavio je Bergoglio.

 

“Postoji korupcija i u Vatikanu, ali sam spokojan.”

 

Kako kaže, kada uzme u ruku Bibliju, njegov spokoj raste. Papa Franjo drži da gubitak spokoja ne pomaže patnji u smislu nekakve kršćanske žrtve. Bergoglio želi biti posve suveren Božji namjesnik na zemlji, jedini paraklit, koji direktno prenosi Božje poruke. Više od toga, želi prenositi Božje poruke kao svoje želje i direktive samom Kreatoru.

 

“Kada iskrsne neki problem, napišem na papiru poruku svetom Josipu i stavim je pod ključ koji držim u svojoj sobi – kipić svetog Josipa koji spava na madracu od papirića. Zbog toga ja dobro spavam – to je Božji dar.” I tako, spava spokojni Josip, spava spokojni Franjo, a u svijetu traje žestoki rat protiv Katoličke crkve, i napose protiv Crkve u Hrvata.

 

Dva suđenja blaženom Stepincu

 

Bilo bi dobro da je papa spokojan dulje od šest sati dnevno, jer onda ne bi stigao posijati toliki nered. Ovako katolički papa nađe vremena i za svoj osobni pohod protiv katoličke Crkve u Hrvata. Nema toga na ovome svijetu tko se nije digao protiv Hrvata. Hrvatima o glavi rade i Hrvati. Ako je nekoga dopušteno zlostavljati, onda na njega idu svi. Više puta. Dogodio se fenomen dva suđenja našem blaženom Alojziju Stepincu, za isti izmišljeni zločin. Prvo suđenje nadbiskupu Stepincu proveo je komunistički režim, a novo suđenje blaženom Stepincu prividno dolazi od kršćanskog socijalizma, kako zovu teologiju oslobođenja. Papa Franjo zapravo aplicira teologiju porobljavanja, napose za franjevačke župe. U oba slučaja sudovi i komisije nisu bili tu da ustanove Stepinčevu krivnju za bilo što, nego je Stepinac morao dokazati svoju nevinost. Danas je to za blaženog Stepinca teža zadaća nego u vrijeme Tita, jer je Stepinac pokojni još od 1960. Da ponižavanje Stepinca i Hrvata bude potpuno, Bergoglio je u novi prijeki sud za Stepinca “ekumenski” pridodao predstavnike Srpske pravoslavne crkve. One iste “kršćanske” konfesija koja se priključuje svakoj agresiji na hrvatske zemlje.

 

Gordijski čvor konstitutivnih naroda u BiH papa Bergoglio rješava dodavanjem novih vezica, sve na tragu Mussolinijeovog prodora u BiH. Bergoglio je pustio glas da podržava treći hrvatski entitet u BiH, da za svoje “ekumenske” planove pridobije Hercegovce, ali realno vuče poteze na štetu svih Hrvata. Ukidanje Herceg-Bosne bilo je teška pogreška. Već četiri desetljeća Vatikan se ne zalaže za nacionalna, državotvorna i vjerska prava Hrvata u BiH, nego pokušava potisnuti hercegovačke franjevce. Zar to nije bolesno? Fašistički! Očekivali smo da će papa koji se nazvao Franjo otvoreno priznati povijesni dug Katoličke crkve prema ilegalnom franjevačkom pastoralnom djelovanju za turske dominacije. Očekivali smo njegovu zahvalu našim fratrima mučenicima. Kasnije su partizani, četnici i orjunaši likvidirali stotine franjevačkih svećenika. Ništa od toga nije omelo Vatikan u njegovom pohodu na franjevačke župe u Hercegovini. U Grudama je narod uzvratio i kamenjem otjerao popove. U nekim hercegovačkim naseljima vjernici su zazidali vrata bogomolja.

 

Roma contra Tramontuoso

 

Baš na blagdan Gospe Lurdske, isusovac Bergoglio imenovao je varšavskog nadbiskupa Henryka Hosera za inkvizotora u Međugorju, gdje njegova zadaća nije otjerati vraga, nego Majku Božju, koja svojim dugim prebivanjem u Herceg-Bosni ruši promet Lurda i drugih marijanskih svetišta. Možda je Gospa zatočena? Možda je ona zapravo jedna od mučenica iz Hude jame, koja se vratila u svoj zavičaj. Hoser pripada crkvenom redu palotinaca, sklonih misijama koje su zapravo zadaće vatikanske kurije. Mnoge svjetske metropole čekaju najmanju pukotinu u Gospinom kalendaru da proglase bogojavljenje, da pokrenu odgovarajući biznis, da sagrade kapele (financijskog) ozdravljenja i sve te hotele. Zapad se davno potrudio da gurne u drugi plan nekadašnje centralno marijansko svetište u našoj Mariji Bistrici. Osobno sam imao priliku pogledati austrijsku snimku međugorskog ukazanja načinjenu ranih osamdesetih. Moj je dojam da je neka nadnaravna komunikacija zaista postojala. Teško je bilo namjestiti da djeca u istom djeliću sekunde podignu oči prema istoj prostornoj točki. I da onda naizmjenice, bez glasa, razgovoraju s nekom osobom – vidjeli ste pomicanje usana, izraz slušanja sugovornika, i lice koje svojim osmijehom ili drugim izrazom prati razgovor.

 

Spokoj zaspalog paraklita remete vidioci iz Međugorja, koji dnevno komuniciraju s Majkom Božjom, a on papa mora se svaki put najaviti. I još uvijek nije primljen. Časopis La Civita Cattolica ovih dana objavljuje intervju s Bergogliom, koji ne sluti na dobro. “Nije Gospa šefica poštanskog ureda da svaki dan djeci šalje pismo” – izjavio je Bergoglio, dodajući da nekakva pomodna “Gospa superstar” nije ona katolička. Ali, komunizam je formalno pao prije 26 godina. Tko je smetao Vatikanu da pošalje svoje inkvizitore u Međugorje još za Jugoslavije? I ne kao pohod na franjevačke župe! Bergoglio bi morao znati da je ljudska slabost prema životnoj komociji zahvatila i vidioce. Umjesto svakodnevnog hodanja na koljenima do Brda ukazanja, vidjelicama je zgodnije imati Gospu u vlastitom dnevnom boravku. A i Kraljici mira draže je da prestane taj ekstatični montanistički mazohizam.

 

Jesu li pedofili mučitelji ili mučenici?

 

Bergoglio iznosi procjenu da su od četiri zlostavljane osobe dvije budući zlostavljači. “Sije se zlostavljanje u budućnost. Ako su svećenici ili redovnici uključeni u zlostavljanje, jasno je da vrag poništava Isusovo djelo. Ali budimo jasni: to je bolest.” Što Isus ima s tim? Bergoglio prezentira pedofile kao žrtve. Zar pedofilija nije zločin? Umjesto da žali žrtve i njihove obitelji, umjesto da za predatore traži oštre sankcije unutar same Katoličke crkve, papa traži našu sućut za najgore nasilnike. A pedofil je veće zlo nego što se čini, jer evoluira u predatora na svim razinama. I obrnuto, svaki predator postaje pedofil. Među nižim i mlađim svećenstvom nema pedofilije – to je je “bolest” najvišeg klera. Pedofil se brzo uspinje u svakoj hijerarhiji. Slično je u komplementarnom društvu. Pedofile trebamo tražiti u Saboru, u vladi i ministarstvima, na sveučilišnim katedrama, u “našoj” diplomaciji, u foteljama javnih poduzeća i gradskih uprava, na čelu političkih stranaka i različitih “civilnih” udruga. Bergoglio ipak napominje da Crkva treba biti oprezna kada prihvaća kandidate za redovnike. Ovdje ću dodati da bi u skladu s tezom 4/2 bilo pametno da Crkva u svoje redove ne prima osobe koje su u svome djetinjstvu zlostavljane. Tu dolazimo do problema ispovijedne tajne. Kako među mladićima prepoznati one koje ne privlači kristjanska misija nego celibat, to prokletstvo Katoličke crkve?

 

Zašto Bergoglio zamućuje ono što je razvidno? Naime, za nikoga ne možemo tvrditi da će u svojim poznim godinama postati pedofil. Bergoglio je izjavio kako u Vatikanu postoji “gay lobby”, a onda to relativizirao: “Ako je neka osoba gay i traži Gospodina i ima dobru volju, tko sam ja da je sudim?” Kardinal Raymond Burke dodao je svoju granicu: “Suosjećati s homoseksualcima znači željeti da znaju istinu i da grješne čine izbjegavaju”. Pometnju siju skretničari, koji se nesmetano lobistički udružuju, dok se aktivizam ili bilo kakvo udruživanje na hetero osnovi gleda kao diskriminacija. Živimo u društvu obrnute diskriminacije. Koja je jezovito skupa i vodi u demografsku i civilizacijsku katastrofu. Neodgovorno je rađati i podizati djecu koju će nesmetano vrebati pedofili, homoseksualci, heteroseksualci, proroci ništavila, i kriminalci svih vrsta. Proizvedena je nedopustiva pometnja, civilizacijski kaos. Nekada su se homoseksualci skrivali, a danas se heteroseksualci predstavljaju kao homoseksualci da tako sačuvaju posao. Danas je hetero populacija postala manjina, ali ne uživa prednosti obrnute diskriminacije. Papa Franjo je spokojan jer je davno shvatio da se u Crkvu prirodno prelijevaju sve negativne društvene pojave, da je to neizbježno, i da to više ne može promijeniti niti Kreator.

TAGOVI:
Vaše ime
Komentar
 
Hvala na komentaru.
Vaš komentar će biti pregledan od strane administratora.
    Sva prava pridržana  ©  GRUDE.COM  2007-2017
    Zabranjeno preuzimanje sadržaja bez dozvole izdavača.

    Dizajn i programiranje: AVE-Studio