Nije iznjedrio novi stil, već je koristio one stare stilove koje je obogatio sadržajem. Ne iznenađuje da se Dylan još od 1994. godine često spominje vezano uz Nobelovu nagradu za književnost. I konačno ju je dobio. Glazba više nije bila samo trivijalna i lagašna, nije banalnosti i ljubavne priče obavijala jednostavnim kadencama, ona je prema Dylanu bila poezija koju je trebalo ozbiljno shvatiti, koja je prenosila moć političke izražajnosti i integrirala socijalnu kritiku u društvo. Folk glazba se pojavila prije Dylana, ali je on njenu poruku podario cjelokupnom društvu. Genijalni glazbenik, ali puno više liričar. Dok njegova glazba nikad nije nadmašila glazbu ostalih, njegova poezija je to činila puno više.
To je, primjerice, vidljivo iz toga što su se njegove pjesme puno više obrađivale i što su ih drugi glazbenici čak muzički mogli bolje obraditi od samog autora. Sjetimo se npr. Knocking on heavens door. Njegov dugogodišnji opstanak u brzo pokretnom svijetu glazbe stoga je to značajniji, jer Bob Dylan uopće nije bio zainteresiran za svoj muzički razvoj, što je njegove obožavatelje totalno deprimiralo. Unatoč snažnim kritikama iz kruga fanova i njegove diskografske kuće, on je uvijek iznova objavljivao albume u kojima je brzo mijenjao tekstove pjesama.
Čak je i njegovo okretanje prema kršćanskoj vjeri – poticaj je uostalom bio križ koji je na koncertu u Nürnbergu jedna žena bacila na pozornicu – zbunilo mnoge njegove poklonike. Bob Dylan nije mario za njihovo mišljenje. Propovijedao je u pjesmama i u pauzama. Iskoristio je svoju reputaciju za bolji odjek i gorljivo je utiskivao kršćansku poruku u svoje stihove. Njegove izjave su legendarne još i danas:
I don’t know what God you believe in. I believe in a God that can raise the dead. Unless your God can do that, he ain’t no God. (Ne znam u kakvoga Boga vjeruješ. Ja vjerujem u Boga koji može podignuti mrtve. Ako tvoj Bog to ne može učiniti, onda nije Bog.)
Dylan je govorio o svemu što je ljude interesiralo, a to je upravo njega učinilo interesantim. Na koncertima je govorio o posljednim vremenima i suočio slušatelje s vremenom u kojem žive. U Novom Meksiku je rekao: „Živimo u posljednjim vremenima. Svatko od vas to zna i osjeća u svom srcu. Postoji bogohuljenje, oholost, samoljublje, onako kako to kaže Biblija. Ne znam za koga ćete glasovati (misli se na izbore za 80. predsjednika SAD), ali znam da nitko od vas time ne može ništa promijeniti. Na Bliskom istoku će izbiti rat. Da li za 5 ili 10 godina, ali bit će rata. Vremena se mijenjaju kao što sam već pjevao na početku („the times they are a changing“) i ima mnogo gurua i ljudi koji vas iznutra sasvim zbunjuju. Ne znate u što biste trebali vjerovati, ali kažem vam: Postoji samo jedan put k vjeri. Postoji samo jedna istina i jedno svjetlo. Dugo mi je trebalo da to otkrijem. Nadam se da vama neće trebati toliko. Isus će se vratiti i uspostaviti svoje Kraljevstvo! Ne znam da li je to za vas nova vijest, ali isto tako znam da u našim novinama o tome ne piše ništa. Ali to je istina. Tko se spasio, spašen je, tko je izgubljen, ostaje izgubljen.
Ne mogu se sjetiti da je neki toliko značajan glazbenik rekao tako jasne stvari o Bibliji. On je razmišljao o biblijskim istinama pred tisućama ljudi kao ništa, i nije ga se ništa ticalo što su se neki potom okrenuli od njega. Bob Dylan nije govorio ljudima ono što su željeli čuti, onako kako to moraju činiti medijski proizvodi današnjice. On je prihvatio da će ga ljudi zbog njegove jasne poruke napustiti premda se potom opet okrenuo „svjetovnim“ temama.
I was blinded by the devil đavo me zaslijepio
born already ruined rođen već upropašten
stone-cold dead mrtav kao hladan kamen
as i stepped out of the womb kad napustih majčino krilo
by his grace i have been touched dotakla me njegova milost
by his word i have been healed iscijelila njegova riječ
i am saved by the blood of the lamb spašen sam krvlju jaganjca
time je preuzeo riječi iz Biblije:
„Znajte da od ispraznog načina života, što ste ga baštinili od otaca, niste otkupljeni raspadljivim srebrom ili zlatom, nego skupocjenom krvlju Krista koji je nevini i besprijekorni Jaganjac.“
1. Petrova 1, 18 i 19
Dylan je shvatio što ljudima treba. Oni su tražili jasnu objavu u vremenu u kojem se rat kao fini privjesak lijepio za svakog čovjeka, jer to je bilo vrijeme hladnog rata. Jednako kao što je svijet visio o svilenoj niti, tako su i stavovi bez duhovne orijentacije onih ljudi koji su ga slušali. Kontroverzija koja ga je pratila neke je ljude privlačila, a neke opet odbijala. Nije bio bez mana, prolazio je kroz krize i brakolome. Tako je, moramo nažalost reći, na neki način ostao vjeran kontroverznoj slici o sebi. On je čovjek – an ordinary one – koji se sad osvrće na proteklih sedamdest godina punih sadržaja. Trag se njegove vjere ponešto rasplinuo, a njegove propovijedi prorijedile. Bob Dylan je izvanredan pisac i filmski autor, reklo bi se stvaralac, ali njegove će riječi proći. Božje riječi, pak, i ono što je Dylan propovijedao ostaje. Bog je platio visoku cijenu kako bi se pjesme kao „Blood of the lamb“ mogle jednom čuti i kako bi ljudi kroz njih doživjeli oslobođenje i otkupljenje.
You gotta have to serve somebody – nekome moraš služiti. Bilo vragu ili Bogu, pjeva Dylan u jednoj svojoj pjesmi iz 80-tih. Prihvati Isusovu krv, poziva te on, i služi Mu svom svojom snagom!
soulsaver.hr
TAGOVI: |
| Vaše ime | |
| Komentar | |
